Sa 20 godina staža u Hrvatskoj ostvarila je tek 1.400 kuna mirovine, a s tri u inozemstvu stotinu eura. Bez njih, 82-godišnja baka Ivanka ne bi imala za dom
Ivanku Vračan Štabek spasile su tri godine rada u Njemačkoj
Da za život tijekom samo tri godine nije zarađivala u Njemačkoj, 82-godišnja Ivanka Vračan Štabek danas bi bila socijalni slučaj bez osiguranog krova nad glavom.
“Najteže vinogradarske poslove dva desetljeća radila sam u Voloderskom vinogorju i na račun toga ostvarila tek 1.400 kuna mirovine. Srećom, tri godine njemačkog staža i zarada u tadašnim markama osigurala mi je svakog mjeseca dodatnih sto eura. Kada toga ne bi bilo, ne bih imala od čega platiti domski smještaj. Suprug mi je umro, sin poginuo u prometnoj nesreći, djece više nemam, a obilazi me i pomaže još jedino unuka. S tih nešto više od 2.000 kuna pokrijem mjesečni trošak doma u kojem sam smještena tek četiri mjeseca, a na računu mi ne ostaje ni kuna. Unuka mi donese voće koje obožavam ili mi da novce” – priča nam baka Ivanka.
Nakon dva moždana udara slabo vidi, ali se u sisačkom Domu za starije i nemoćne osobe svakog dana potrudi pročitati što je za doručak, ručak i večeru. Ponekad, kaže, pročita i krivo, ali se zato ugodno iznenadi kada pogriješi pa se na stolu nađe nešto još i finije. Smještajem je zadovoljna, a svakodnevno nastoji i očuvati svoju psihičku i fizičku formu. Naime, dan započinje tjelovježbom, a nastavlja pjevajući u zboru. Obiteljskog života sa suprugom i djecom u Ludini rado se prisjeća, ali razloga za zadovoljstvo pronalazi i sada.
“Život u Domu je lijep, nema se što prigovoriti. Može prigovarati netko komu je prije bilo deset puta bolje, ali to kod mene već dugo nije slučaj” – zaključuje umirovljenica Ivanka Vračan Štabek.
