Kostadinka Velkovska: “Radila sam četiri desetljeća, kakvu ste mi mirovinu dali?”
Glumica Kostadinka Velkovska već je šest godina u mirovini. Nastavila je raditi nekoliko poslova, a onda je zbog bolesti bila prisiljena biti doma. Ljuti je što ni sebi ni unucima za Božić ne može ispuniti sve želje. Pamti i drugačije blagdane, kad je bilo svega pod borom. Najviše je boli kad vidi koliko su stariji ljudi danas usamljeni.
Kostadinka Velkovska, Foto: Privatni album
– Do operacije sam radila jako puno. Igrala sam predstave, snimala, bila sam urednica i voditeljica na televiziji, pripremala studente za ADU i financijski sam dobro stajala. Nakon operacije sve je stalo. Živim kao i svi umirovljenici; dok mogu raditi uz mirovinu mjesec se zatvara, kad se ostane samo na mirovini nije dobro – rekla je Kostadinka Velkovska.
Glumica je već šest godina u mirovini. Imala je skoro 43 godine staža, a kad joj mirovina sjedne na račun, naljuti se, kao i svi. Pomisli “Radila sam više od četiri desetljeća, a kakvu ste mi mirovinu dali?”. To s mirovinama, govori, nije dobro, nestvarno je. Vjeruje da će se to promijeniti, da će najavljene reforme ipak poboljšati primanja umirovljenika, ali svjesna je da to neće kačiti sadašnje umirovljenike, nego tek generacije koje dolaze.
– Božić je pred vratima. Jako mi je žao ljudi koji bi htjeli obradovati unuke, kupiti im nešto što si žele, a ne mogu. Doista se rastužim kad to vidim, čujem – kaže.
I ona je među mnogim ljudima koja ni sebi ni unucima ne može ostvariti sve želje. Pamti i drugačije blagdane, kad je svega bilo pod borom. U vrijeme njezinog odrastanja nije se slavilo cijelog prosinca, ali se, ističe, slavio i Božić i Uskrs, Sveti Nikola…
– I u crkvu se išlo. Nitko ništa nije zamjerao. Kad čujem ljude da govore kako su ih opominjali jer su išli u crkvu… mi nismo imali nikakvih problema, nas nitko nikad nije zbog toga opomenuo – priča.
Ponosila sam se što sam sa starijim kolegama na pozornici
Glumica je nedavno od Kluba albanskih žena Hrvatske dobila nagradu Kraljica Teuta i to za potporu nacionalnih manjina u ostvarivanju njihovih prava i za zalaganje žena ua integraciju u RH.
– Vodila sam na Mreži TV emisije o manjinama. Sa svim manjinama sam surađivala, pratila njihove priredbe, razna događanja… sve je to bilo u emisiji. Baš za Klub albanskih žena u Hrvatskoj sam prije desetak godina igrala kraljicu Teutu. Htjeli su i lani da napravimo predstavu, da igram kraljicu Teutu, ali nisam mogla zbog bolesti – govori.
Sad se, dodaje, osjeća dobro i mogla bi raditi predstavu. Ako je pozovu. Prije dvije godine osjećala je snažne glavobolje i gubila je vid. Dijagnosticiran joj je tumor na mozgu koji je uspješno odstranjen. Potom je morala biti u strogoj izolaciji, da se ne zarazi koronom. I danas se mora čuvati. Rijetko izlazi iz kuće, ne gleda čak ni predstave.
– Bojim se korone iako sam tri puta cijepljenja. Paranoja je to postala. Ali, uz stroge epidemiološke mjere, nastupam kad treba, na promocijama knjiga, s Enesom Kiševićem bila sam na dodjeli nagrada Predrag Matvejević, snimila sam epizodu serije “Dar-Mar”… – kaže.
Drago joj je da se neki novi klinci s poštovanjem odnose prema njoj. Po logici ‘svijet počinje od nas’, savjete ne traže, ali jako su, ističe, pristojni. Posebice studenti i mladi glumci koji su tek izašli s Akademije.
– Imam dobar odnos s njima – zadovoljna je.
Družeći se s njima, rado se prisjeti i svojih početaka. Generacija je koja je jako poštivala starije ljude. Nije se moglo dogoditi da prođe pored njih i ne pozdravi.
– Svi smo mi tako bili odgajani. Da je takvo što čula, moja mama bi bila silno uvrijeđena. Smatrala bi to svojim porazom, razmišljala “kako se mogu tako ponašati, a ona me drugačije učila”. Nismo imali takvu situaciju, uvijek sam bila pristojna – govori.
Kad vide mirovinu, htjeli ne htjeli, ljudi padaju u depresiju
Kao i cijela generacija, i Kostadinka im je odlazila u dućan, radila sve što im je trebalo. Posebice su joj profesori bili važni. S velikim poštovanjem odnosila se prema starijim kolegama, bila ponosna što je uopće s njima na pozornici. Miše Martinović, Ljubomir Kapor… samo su neki od kolega koji su mladima nesebično pomagali.
– Dvije godine bila sam u klasi velikog glumca, Izeta Hajdarhodžića. Sve što znam, od njega sam naučila. Jako se je zalagao za nas mlade, da shvatimo, da naučimo što je gluma, da smo iskreni u glumi… zapravo da ne glumimo, da budemo ono što igramo, taj lik… nikakvo glumatanje, samo iskreno – priča.
O mami je brinula do samog kraja, koliko god je bilo teško uz njezin glumački posao, uz snimanja, probe, predstave…. Danas to više nije tako. Tužna je kad vidi koliko su stariji ljudi u ovo vrijeme usamljeni.
– Stvorio se nered, kaos u životima svih nas, koji se dodatno pojačao s koronom. Kompletan nered s tim ograničenjima, a moramo ih prihvatiti i biti disciplinirani. Ljudi rade po cijele dane, jer ni plaće nisu dovoljne, pa da prežive moraju naći i honorarni posao. Imaju i svoje obitelji. Ne ostaje vremena za posvetiti se starijima. Ne mogu ih ni dati dom, jer su domovi preskupi. Mislim da bi odgovorni trebali potražiti rješenje, jer ovo nije ni humano ni ljudski – kaže.
Posebice je boli kad vidi svoju generaciju kako sjedi doma, kako se predala. Smatra pogubnim po cijele dane gledati televiziju, čuvati unuke i čekati da dan prođe…
Spremam koncert s Akijem Rahimovskim
– To je loše, to ubija. Trebali bi si naći neku aktivnost, naći nove sadržaje, baviti se nečim, pjevanjem, bilo čime… samo da ne sjede doma. Jer tako brzo odu. Još kad vide mirovinu svakog mjeseca, htjeli, nehtjeli… moraju pasti u depresiju – govori Kostadinka.
Kostadinka Velkovska kao Majka Tereza u predstavi “Svetica u tami”, Foto: Privatni album/Promo
I sama je teško prihvatila umirovljenje, tri dana je doma bila bolesna. Vrlo brzo došla je ponuda Narodnog pozorišta iz Sarajeva da radi “Sveticu u tami”, Uloga Majke Tereze jako ju je obradovala i tako je krenulo.
– Opet sam radila i bila zadovoljna – kaže.
Ne predaje se ničemu, ni jedna teškoća ne može je slomiti. Planira nove poslove u 2022., a jedan od njih je album s makedonskim pjesmama. S frontmenom Parnog valjka, Akijem Rahimovskim u travnju želi napraviti koncert na kojem će pjevati makedonske pjesme.
– To bi bilo fenomenalno. Pratit će nas mali ansambl, iza nas neće biti Parni valjak. Aki i ja se dugo poznajemo, dobri smo si, njemu i Valjku želim da se 26. ožujka održi njihov koncert u Areni. U 2022. držim fige da epidemija prođe i da svirke, predstave… opet krenu – rekla je.
Njezine osobne želje svode se na to da više ne mora ići na liječničke kontrole. Sva sreća, tumor nije bio kancerogen, a liječnici su zadovoljni njezinim oporavkom. Godišnje mora napraviti određene joj pretrage i još nije dobila signal da bi joj uskoro mogli reći ‘gotovo je’. Ipak, i dalje je puna pozitivne energije, osjeća se dobro.
– Još samo da ljudima povise mirovine pa da nam svima bude dobro – završava.
Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:
- Zdravko Šljivac: Je li uz tolike uhljebe moguće povisiti plaće pa da i mirovine budu veće?
- Ivanka Boljkovac (66): Sramota je, mirovine su tako male, a cijene su otišle nebu pod oblake
- Siniša Vuco: Političari su danas zvijezde, oni ne vide koliko siromaštvo i nepravda bole ljude
- Boris Blažinić: Društvo starijima šalje poruku “Ajde umri, da riješimo to, da nam nisi teret”
- Mario Sedmak: “Nisam nezadovoljan, ali po izračunu mirovine morat ću se puno toga odreći!”
- Jasenko Houra: Kakvi smo to ljudi kada šutke dopuštamo takav odnos prema starijima?
- Neno Belan: Niti su mirovine pravedne, niti se igra ‘fair play’ prema umirovljenicima
- Dimitrije Popović: Svi koji su pridonijeli kulturi društva, trebali bi imati bolje mirovine
- Pero Galić: “Ljudi su se toliko naradili, a država im daje 2.000 kuna mirovine. Nitko od toga ne može živjeti”
- Julijana Matanović otkrila iznos mirovine: “Nije mi neugodno to reći”
- Alen Vitasović: Gledam umirovljenike kako bez sjaja u očima piju kave. Uništila ih je država
- Branko Schmidt: Da se duboko posramiš kad vidiš iznose mirovina i zapitaš kamo idemo
- Vicko Budilica: Zašto država svakome od nas ne bi davala 5000 kuna ama baš svaki mjesec?
- Ronald Braus: Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima
- Stephan Lupino: Rado darujem starije, teško mi je gledati ih kako se muče, zaslužili su bolje
- Seid Memić Vajta: Više ni zlatna ribica ne može pomoći niti mladima niti umirovljenicima
- Slaven Knezović: “Otkad znam za sebe umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem”
Vlasta Ramljak: Zaboli me srce kad vidim da stariji skupljaju povrće koje ostane na tržnici - Stanko Šarić: Nadam se dobrom zdravlju i radu do kraja, jer od mirovine je nemoguće živjeti
- Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”
- Đelo Hadžiselimović: “Odabrao sam užitak, mir, poljoprivredu i svoje maslinovo ulje”
- Hus: Visina mirovina odraz je sposobnosti političara, znaju dati sebi, ali ne i ljudima
- Dalibor Petko: Volim slušati kako su živjeli Brega, Čola, Kalember… ali im ne zavidim
- Zoran Vakula: “Mirovinu priželjkujem već sad i nadam se uživanju u njoj bez dodatnog rada”
- Piko Stančić: “Ljudi su radom zaslužili barem tri puta veće mirovine”
- Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
- Denis Latin: Odnos prema umirovljenicima pokazuje odnos društva prema radu i stvaranju
- Matija Prskalo: “Ženi koja je prije 50 godina umjesto lošeg braka odabrala ljubav, dala bih medalju za hrabrost”
- Suzana Mančić: Raduje me biti umirovljenica, želim i u starosti biti njegovana i dotjerana
- Antun Ponoš: “Ne mogu okrenuti glavu od ljudi u potrebi, posebice ne od onih starijih”
- Mladen Burnać: Tata ima 86 godina, slab je i bolestan. Kako bi od mirovine preživio da nije sa mnom?
- Duško Ćurlić: Teško je dati savjet u zemlji koja ima barem milijun različitih ‘stručnjaka’
- Daniela Trbović: Mama je imala moždani udar pa sam usavršila njegu teških bolesnika
- Šajeta: “Divim se energiji starijih ljudi, moja baka je do zadnjeg dana pričala o seksu”
- Zuhra: Uzrujam se kad vidim da su političari sebi dali 15 puta veće mirovine nego drugima
- Edo Vujić: U mirovini imam vremena na pretek, ali nedostaje mi osjećaj užurbanosti
- Đuka Čaić: Umjetnici ne poznaju pojmove nerad ili mirovina, rade dok ih ljube muze i bogovi
- Ivica Propadalo: Nikako da i mene pozovu na cijepljenje, valjda to znači da sam još mlad
- Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”
- Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
- Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
- Vojo Šiljak: Radije se šalim nego žalim na život nas umirovljenika
- Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
- Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
- Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
- Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
- Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
- Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
- Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
- Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
- Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
- Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
- Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
- Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
- Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
- Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
- Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
- Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
- Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
