Jovica(66): “Živimo od 1.000 kuna mirovine pa radim sa svojim konjem Sokolom”
Jovica (66) ili Gazda Joza, kako ga od milja ljudi zovu, i u mirovini mora raditi. U njegovom radu mu pomaže njegov konj Sokol.
Jovica(66) u blizini Belišćanskog poglavarstva
Barbara Jurišić/Mirovina.hr
Prije mirovine je radio razne poslove, a sada, dok prima manje od 1.000 kuna mirovine, odvozi otpad kako bi on i njegova žena mogli živjeti. To sve ne bi bilo moguće bez njegovog konja Sokola. Objasnio nam je i zašto ne želi ići među ljude.
Sokolu s kojim razvozi otpad kupio je sedlo
“Žena i ja skupa dobivamo malo manje od 1.000 kuna. Sa Sokolom radim, malo robom i tako, da bi se čovjek mogao izvući. Prije mirovine sam radio u pilani ovdje kod nas u Kombinatu. To je bilo za vrijeme Jugoslavije. Onda sam u jednoj firmi radio 8 godina i poslije sam radio sezone. Htjeli su me ostaviti za stalnog radnika, ali jedan čovjek se ubacio. Njega su primili, a ja sam završio na birou. Svaki mjesec sam se morao prijaviti do svoje 60. godine. Kad sam došao do 60 godina, dobio sam pravo na mirovinu”- objašnjava Gospodin Jovica.
Pohvalio nam se i kako ima preko 80 kokoški, guske, nekoliko vrsta pataka i kozicu koja će se ojariti kroz koji dan. Jako ponosno priča o svojem konju, Sokolu, kojeg jako voli i cijeni. Sam ručno izrađuje ukrase za njega. Konačno mu je kupio sedlo i veseli se pokladnom jahanju.
“I tako, eto, živim od Sokola, malo pokrivanje i tako s našim građanima surađujem. Ja njima otpad, što ne prima Kombel, odvezem. Oni dođu do mene, kažu mi što treba i onda ja odvoz-izvoz sa Sokolom. Kupio sam sedlo za jahanje, 2.000 kuna je došlo. Ubacio sam se udrugama. Sad za Ljeto Valpovačko ćemo ići Sokol i ja na pokladno jahanje, ako budemo živi i zdrav.”- ponosno i sretno govori nam gospodin Jovica.
“Joco, nemoj se ljutit, bježi, onaj ima koronu”
Ispričao nam je kako nema unučadi jer se njegov sin neće ženiti, niti mu on može reći da se ode oženiti. Kaže da će njegov sin sam odlučiti o tome.
“Mi bi po mjerama trebali biti 2 metra jedni od drugih, ali ima takvih ljudi, ima nas svakojakih… Ali ima ljudi, netko dobije koronu, on neće reći, on šuti. Onda, normalno, dobije ju i onaj drugi. Onda bi trebao onaj prvi obavijestiti drugoga da se ne bi širilo dalje, al’ taj prvi se okrene i ode. Bila je situacija kad sam izašao od doktora, a sestra je meni taman izvadila krv. Kaže ona meni: “Joco, nemoj se ljutit, bježi, onaj ima koronu.” Boga mi, ja se udaljio. Inače bi ju ja dobio od njega samo zato što je šutio. Jedna se gospođa odvažila i prijavila ga policiji, odmah su ga odveli. Imao je koronu već četvrti ili peti dan. I zbog tog se bojim, ne idem nikuda. Eto, samo po potrebi ovako, al’ u društvo ne idem nikuda “- završava umirovljenik Jovica.
