Josip (77): “Važno je komunicirati s ljudima, a ne se zabiti u sobu i gledati kroz prozor i u televiziju”
“Žalosno je što su mladi vezani uz mobitel. Imaju slušalice kada putuju, a u kafiću ne razgovaraju, njih četiri, pet gledaju svaki u svoj mobitel i šute. Čemu im prolazi mladost? Neće znati ni razgovarati.”
Djed Josip aktivan je i u mirovini Foto: Mirovina.hr
U razgovoru s našim umirovljenicima uvijek naiđemo na zanimljive sugovornike koji i te kako imaju što za reći. S gospodinom Josipom pretresli smo sve važne teme, od visine mirovina pa preko politike do iseljavanja, ali posebno nas je fascinirao njegov stav te pogled na mlade, koji bi od njega svakako imali što naučiti.
„Ne očekujem previše. Imam solidnu mirovinu. Bio sam zadnja generacija koja je mogla uzeti prosjek deset najboljih godina, bilo je to 1998., a onda su to ukinuli. Kako je nekima, meni je dobro. Za hranu i robu ne treba puno, nismo zahtjevni, ali kome treba za lijekove, nije mu lako. Sa ženom sam, štedljivi smo, nismo rasipni, i djeca su nam takva” – kaže 77-godišnji umirovljenik Josip.
Nije mu se, dodaje, odlaskom u mirovinu skoro ništa promijenilo.
“Aktivan sam, evo i sada idem iz grada, plaćam račune, šećem. Nekoga sretnete, popijete kavu, važno je komunicirati s ljudima, a ne se zabiti u sobu i gledati kroz prozor i u televiziju, jer čovjek otupi. Žalosno je što su mladi vezani uz mobitel. Imaju slušalice kada putuju, a u kafiću ne razgovaraju, njih četiri, pet gledaju svaki u svoj mobitel i šute. Čemu im prolazi mladost? Neće znati ni razgovarati” – priča nam.
Pitamo ga što je najvažnije…
“Imam 23 godine do sto. Samo neka je zdravlja, to je temelj svega. Kada ste bolesni onda ste nezadovoljni, padnete u depresiju i gubite kontakt s ljudima jer ste u kući i lagano venete.”
No, ne zanimaju ga samo teme vezane uz starost.
“Čovjek se mora baviti i nekim temama izvan mirovine. Ja se tako već 20 godina borim da Sveti Josip kao zaštitnik Hrvatske ponovno postane državni blagdan. Šaljem dopise, pisao sam dosad na adrese devet predsjednika Sabora, četiri premijera i jedne premijerke, ali nema nitko sluha. Neću odustati, Političari su najgora skupina ljudi. Vrhunski smo u sportu, ali u politici smo podbacili. A to nije nebitno, jer nam se zemlja raspada i nestaje, do kraja stoljeća izgubit ćemo status naroda, bit ćemo nacionalna manjina u svojoj državi” – smatra gospodin Josip.
