Djed Ilija se ne zamara svojim godinama. On živi kao da će živjeti vječno i novac mu nije bitan. Voli žene, ali nikada se nije vjenčao. Smatra da za sve ima još vremena.
Ilija na Trgu bana Josipa Jelačića Barbara Jurišić/Mirovina.hr
Ilija (80) je jednostavan čovjek koji se ne zamara svojim godinama. Dane provodi šetajući zagrebačkim Trgom. Kaže da je duhovno sretan, ali da se nije pronašao u niti jednoj vjeri. materijalno ga niti malo ne brine i bitno mu je samo to da nije gladan. Oduvijek teži savršenstvu i zato uvijek stvari idu na bolje. Također, svjestan je i svih dezinformacija koje kruže internetom.
“Živio sam perfektno prije mirovine. Uživao. Nisam mislio na starost i ne žalim se. I opet bi ponovo živio tim životom.
Inače sam šumarski tehničar po struci, ’42. godište, dijete Drugog svjetskog rata. Još mi je malo života ostalo. Mislim, malo… Nezasitan sam života. Još bih živio dvjesto godina. Ne želim si ograničiti to koliko bih mogao živjeti. Ne mislim tako. Mislim na taj način da ću vječno živjeti i tu sam tvrdoglav strašno. Ne vjerujem da ću još samo deset godina poživjet’. To mi je premalo. Ne mogu se požaliti nekakvim zdravstvenim tegobama. Jedino ova paradentoza. Ne volim se baš slikati zbog nje” – govori nam veseli Ilija.
“Ne znam je li mi brat još uvijek živ”
Ilija nam priča i o tome kako je bio u Sirakuzi i o tome kako je trebao ići u Ameriku. Kaže da još stigne kroz smijeh. Trebao je ići i u Njemačku gdje mu je brat prije mnogo godina pronašao posao, ali kako je uvijek težio nekom savršenstvu, to mu nije bilo dovoljno dobro. Nakon završene struke za šumarskog tehničara prešao je u turističke vode. Htio je ići tamo jer, kako sam kaže, voli “komercijalizirati s ljudima” i to mu je dobro išlo. Njegov brat mu je rekao da s time neće postići ništa, tako da je odustao od toga. Rekao je i da ne zna je li mu brat još uvijek živ. Stariji je deset godina od njega: “Trebao bi mu se javiti.”
“Nisam pohlepan pa sam duhovno zadovoljan”
“Moj hobi je, malo to prepotentno zvuči, volim ženske. Ha, mislim normalna stvar, neću voljeti muškarce. Nikad se nisam vjenčao i veliki sam gentleman za ženske. Neka i to uđe u članak. Premda mi govore da što ću ja s osamdeset godina, ali nećemo o tome sad “- govori nam Ilija kroz šalu.
“Ništa materijalno me ne zanima. Kako nisam pohlepan za materijalizmom, duhovno sam zadovoljan. Novca imam dovoljno da pokrijem dug i to mi je dosta. Nisam gladan ni hrane ni novca. Neki ljudi lude, živčane, obole i tako dalje i sve samo zbog materijalnog. Nisu svjesni svojeg pravog stanja i samo upadaju sve dublje. To vuče druge probleme” – nastavlja Ilija ozbiljno.
“Ne možemo birati pod kojom vjerom ćemo završiti”
Ilija nam priznaje kako je pravoslavac, ali da nije neki veliki vjernik. Smatra se agnostikom. Vjeruje u višu silu i zato istražuje više vjera upoznajući razne ljude. Pričao nam je o svojoj prijateljici koja je među Jehovinim svjedocima i da od nje rado uzima Kulu stražara koju redovito čita. Tako uzima i neke slične časopise. Ne odbacuje da ima neka viša sila koju ljudi zovu Bog, ali njemu se nikad tijekom života nije pokazao neki znak koji bi mu to dokazao.
“Nit’ mi se Gospa ukazala, nit’ je netko čudesno pustio štake preda mnom, ali ne negiram ni svjedočenja. Najgore je ono što se rodimo negdje i ne možemo birati pod kojom vjerom ćemo završiti ” – zaključuje ovu temu Ilija.
“Želim poručiti svima da ne nasjedaju na dezinformacije”
“Korona je prava bolest. E, sad… Ima više teorija da je to izmišljeno, da je to virus pušten iz laboratorija i što ja znam. Inače sam puno na tim internetskim stranicama i našao sam da je netko u parlamentu nekom rekao da je sve to laž i da su za sve krivi masoni koji namjerno žele uništiti svijet kako bi mogli vladati njime. A opet, može biti da je u pitanju i farmaceutska mafija koja hoće da se lijekovi masovno prodaju. Tko će to znat’? Ja sam prebolio koronu, al’ ja i dalje mislim da je to bila gripa. Bilo je jako blago. Želim poručiti svima, koliko god da vas ima, da ne nasjedaju na floskule ili dezinformacije” – zaključuje Ilija.
