[Idealan posao za umirovljenike] Uber nudi fleksibilnost i ne zahtijeva napor, spaja ljude i digitalno obrazuje
Katarina je umirovljenica koja već nekoliko godina zarađuje ekstra džeparac radeći kao vozačica za Uber. U svoju Škodu Octaviju sjedne samo “kada joj dođe”, što joj odgovara. Njezin dan još uvijek pripada – samo njoj.
Umirovljenicima željnima dodatne zarade najčešće je ograničenje, prilikom traženja posla, njihovo zdravstveno stanje, koje im onemogućuje da rade ono što zahtijeva teži fizički napor. Prednost rada za Uber, osim toga što posao nije iscrpljujuć, je velika fleksibilnost, ističe Katarina, koja je u mirovini odlučila svoje slobodno vrijeme upotpuniti aktivnošću koja joj osigurava dodatnu zaradu te joj omogućuje da upozna nove ljude i prođe za nju neistraženim ili zaboravljenim dijelovima svoga grada.
“Nije loše, uključite se kad odlučite. Ja sam ranoranioc, moj dan počinje rano ujutro. Doma sam, skuham si kavicu, pijuckam, pa: ako imam zahtjev za vožnju, onda se vozim; ako nemam, doma sam. Nije ništa umarajuće”, tvrdi Katarina i dodaje kako, više od svega, uživa u upoznavanju zanimljivih putnika od kojih uvijek puno toga sazna.
“Aplikaciju koriste mladi intelektualci, tvrdi i objašnjava kako se, u svakoj vožnji uvijek “pojavi neka priča”.
Bez obzira na to što kao najveću prednost svoga zaposlenja ističe fleksibilnost kada je riječ o radnom vremenu, Katarina gotovo svaki dan odradi smjenu od osam sati. Budući da se čini kako zaista uživa u društvenom aspektu svoga posla – radu s ljudima – pitali smo je, je li joj neki susret ili neki putnik ostao urezan u sjećanje više nego ostali.
Prisjeća se susreta s jednim putnikom prije nekoliko mjeseci, kada je saznala kako je nastao i što znači logo na njezinu volanu. Komunikativna i otvorena, Katarina prepričava priču dalje, vidno oduševljena novim znanjem koje je dobila zahvaljujući svome angažmanu za Uber: “Kaže on, je l’ vi znate što ovaj znak na volanu znači. Ja kažem, ne znam”, započinje Katarina svoju priču i nastavlja.
“A on kaže, vlasnik Škode je gospodin Škoda. I on je bio u Brazilu, na jednom ranču se bavio uzgojem šećerne trske. Imao je jednog odanog slugu, Indijanca. I taj sluga, od malarije umro. Škoda je bio toliko nesretan, da je na burzi kupio tvornicu. Ali ona tada nije bila tvornica automobila, već su proizvodili bicikle, bavili se otkupom čelika i tako to. Zanimljiva priča. I kaže, u čast tom svom slugi, dao je napraviti ovaj logo. Ovo je indijanska perjanica, strelica je znak pobjede i ovo je budno oko. Vrlo zanimljiva priča.”
Ovu umirovljenicu rad s ljudima oduvijek ispunjava. Prije umirovljenja, radila je kao fizioterapeut u kućicama za masažu na plaži u Istri. Taj posao je, međutim, radila zadnji put prije deset godina. Ocijenjena je nekompetentnom zbog svoje dobi, izgleda ili nečeg trećeg. U jedno je sigurna, nije otpuštena s radnog mjesta zbog manjka stručnosti.
Katarina, inače fizioterapeut po struci i iskusna zdravstvena radnica, bila je na plaži nadomještena mlađim, zgodnijim radnicama, tvrdi. One, za razliku od nje, nisu uopće imale radnog iskustva, no to nije ni važno, tvrdi Katarina, za zdrave ljude koji masažu vide kao dodatnu relaksaciju za vrijeme ljetnoga odmora, a ne kao profesionalnu zdravstvenu uslugu.
“Kako to nisu bolesne noge, nego ‘hajd’ da probamo i tu masažu’, onda je tim fitness centrima puno zanimljivija mlada, atraktivna osoba za te poslove. Jer je privlačnija”, govori Katarina i dodaje kako se, s vremenom, mijenjaju kriteriji za ljepotu i estetiku, što je nju koštalo – karijere. “Godine učine svoje, starost da svoj doprinos”, govori Katarina, pomirena s činjenicama i otvorena za ugodnija iskustva na novom radnom mjestu.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/479965462422311/?type=3&theater
Kao i u životu, ističe Katarina, i u Uberu uvijek naiđete na nešto što je jako zanimljivo i nešto što je malo manje zanimljivo. Prisjeća se kako joj je nedugo jedna mlada, atraktivna žena, nakon što je s njom u automobilu imala neugodan razgovor, stala ispred haube i dala ocjenu 1 u Uber aplikaciji, “kako bi pokazala svoju moć”, dodaje Katarina.
No, “to je normalno u radu s ljudima i ima nas svakakvih”, i sama je svjesna ova umirovljenica. Jedino što ističe kao nedostatak, jest nepostojanje parkirnih mjesta u blizini javnih toaleta, gdje bi, tijekom svoje smjene od osam sati, mogla stati i, bez velikih komplikacija, obaviti što treba.
“Mirovine su svima niske, to se zna”, posljednje navodi Katarina govoreći o tome kako je završila na ovom radnom mjestu. Ona toplo preporučuje svima koji u mirovini imaju slobodnog vremena da, ako imaju automobil i znaju ga voziti, i sami postanu Uber vozači. To je prilika za istraživanje, za upoznavanje novih lica i novih mjesta, za dijeljenje svojih iskustava s drugima. Između ostaloga, to je i prilika za savladati pametne telefone i modernu tehnologiju, što će mnogim umirovljenicima biti od koristi.
