‘Hotel za starije’: Dok Milka i Ana žive skupa, Đurđica je sama, a zajednički im je – stav
Živjeli sami ili s nekim, u domu za starije osobe bit će vam kao i u svemu ostalomu u životu – onako kako si sami posložite u glavi. Ana i Milka kao cimerice i Đurđica u samačkoj sobi dokazuju da stupanj zadovoljstva u izrazito promijenjenim životnim okolnostima ovisi isključivo o nama.
Milka Štajdohar i Ana Benković u sisačkom Domu umirovljenika sobu dijele već pet godina. Ne samo da su u tom razdoblju postale nerazdvojne prijateljice, nego skoro svake godine putuju i na more. Ovu, kako kažu, neće preskočiti i vesele se još jednom zajedničkom ljetovanju.
Stvorile si novi život
“Skupa smo od prve sekunde i jako dobro se slažemo. Bliskije smo nego neke sestre, više je to od prijateljstva. Ranije se nismo poznavale. Lijepo nam je, napravile smo pravu kućnu atmosferu. Donijele smo televizor, imamo umjetničke slike i moje ručne radove pa nikada ne fali detalja s kojima možemo malo nakititi našu sobicu. Uvijek nam je uredno, ne izlazimo ujutro na doručak dok prvo sve ne sredimo” – priča Milka Štajdohar koju umiruje njezin uistinu kreativni ručni rad.
Cimerice, prijateljice, sestre… One su sve to pa čak i obitelj. Ana, kod čije familije idu na ljetni odmor, napominje kako su već uspjeli spojiti njihove dvije obitelji u jednu veliku zajedničku. Ne razdvajaju se i kuda ide jedna, ide i druga.
“Upravo se osjećam kao kod kuće, jer sam si to tako stvorila. Sama sa sobom sam razgovarala kada sam pošla u dom, znala sam zašto idem i stvorila sam si ovdje život. Stav je najbitniji” – zaključuje umirovljenica Milka.
Kako se postavite u svemu, tako će vam i biti
Za razliku od dvije cimerice, na samostalni život odlučila se 79-godišnja umirovljenica Đurđica Gaćeša. Dočekala nas je tretirajući bolni zub s uređajem za svjetlosnu terapiju. U Domu je sada već više od četiri godine, a za njega se opredijelila iz zdravstvenih razloga. Prije toga dvaput je bila na redu na smještaj, odbila je, no onda se dogodila treća sreća. Ono što je uistinu zanimljivo jest da je uspješnu radnu karijeru nastavila i ovdje na visokim funkcijama. Naime, kao diplomirana ekonomistica bila je direktorica financija u Privrednoj komori, a sada je predstavnica stanara Doma i korisnika u Upravnom vijeću.
“Vidjela sam da više ne ide, došlo mi je pet do 12. Požalila nisam i jako sam zadovoljna. Imam svoj mir. Kada se želim družiti, normalno izađem iz sobe. Imam određeni krug poznanika s kojim sam nastavila njegovati prijateljstvo. Ne možete u ovim godinama sklapati prava prijateljstva, ona se stvaraju kada si mlad. Unatoč tomu, moramo jedni prema drugima biti tolerantni i pristojni, a ne da se svađamo što našoj dobi nikako ne priliči. Nije to primjereno našim godinama i statusu. Kako se postavite u svojoj kući, u obitelji, na radnome mjestu i društvu, tako će vam i biti. Ako se ne postaviš kako treba, onda dolaze problemi” – svoju mudrost podijelila je s nama gospođa Đurđica.
Nažalost, suprug joj je pokojan. S Đurđicom je ostao i kroz umjetnička djela koja je izrađivao dok je radio kao sveučilišni profesor na Tekstilno- tehnološkom fakultetu i bavio se dizajnom. Tako je na kompjuterskom predlošku s perlicama izradio njezin portret, a završavali su ga zajedno. Kada se probudi, pogleda zid kojeg krase djela i fotografije i ima svoj dom.
“Sve dolazi iz glave, ako dođete pod nekom presijom, onda je jako teško adaptirati se u tu sredinu jer ste stalno opterećeni time da ste morali doći. Supruga više nema, odem djeci svake subote, napunim baterije za tjedan dana i dobro sam. Nigdje nije idealno, ali moramo zastupati zajedničke interese kuće u kojoj živimo, to je kao i u obitelji” – zaključuje Đurđica Gaćeša.