Građani su nam otkrili kako su izgledali prvi televizori: ‘Sve u snijegu, ali bila je senzacija’
Televizori su nekada izgledali potpuno drugačije. Nisu bili u boji, slika je bila mutna, a emitiralo se samo nekoliko emisija. Na samim počecima ih nisu imali svi kod kuće, već su se gledali kod susjeda ili u izlozima trgovina. Pitali smo umirovljenike na ulici kako je zapravo sve izgledalo, a odgovori su nas, malo je reći, oduševili. Svi su se s veseljem prisjetili tih davnih vremena.
Umirovljenici o prvom TV-u | Foto: Mirovina.hr
Danas ne možemo zamisliti dan bez televizora i televizijskog programa, dok je nekada sve bilo drugačije. To su nam potvrdili i stariji građani na ulici glavnoga grada. Svi su se prisjetili kako je to izgledalo nekada, u vrijeme prvih televizora, a mi smo uživali u pričama.
Slika televizora je bila mutna
Prvo primanje televizijske slike omogućeno je još 1930. godine u Zagrebu, a to je bio rezultat rada profesora Tehničkog fakulteta u Zagrebu Josipa Lončara. Prvi televizori u boji su se pojavili 1953. godine, a svakodnevno emitiranje u boji počelo je 1973. godine. Na početku je slika bila maglovita i mutna i u tri nijanse, crnoj, sivoj i bijeloj, a više smo pisali ovdje.
Jednako tako, nisu odmah svi kod kuće imali televizore, već ih je imala jedna osoba, a susjedi su onda išli gledati kod nje. Televizori su se gledali i u izlozima, ali i na otvorenom pa je to bilo kao kino. Pitali smo građane sjećaju li se oni prvog televizora, a odgovori su bili vrlo zanimljivi. Od toga da im nije bilo jasno kako točno funkcionira ta kutija, do anegdota i lijepih uspomena na druženja.
Samo jedna ulica je imala televizor
– Bila sam dijete, ali onda je samo jedna ulica imala televizor. Kada je pokojni tata kupio televizor, onda smo imali plastiku, ljubičastu, zelenu, plavu pa smo imali televizor u boji, rekla nam je umirovljenica.
Drugi umirovljenik nam je objasnio kako je zapravo sve izgledalo. Ispričao nam je i kako je on gledao određenu kratku emisiju i to ne kod kuće. Naime, gledao ju je u izlogu radnje na glavnom Trgu.
– Slika nije bila čista, nije bilo ‘kolor’, bilo je onak’… Svaki dan sam išao na Trg bana Jelačića popodne gledati program na televizoru u izlogu radnje, rekao nam je.
Saznali smo i kako program nije trajao dugo, oko dva do tri sata. Pri tome se obavezno gledao dnevnik, dok su djeca gledala emisiju Mendo i Slavica.
Što su nam još rekli građani možete vidjeti i u videu ispod:
