Giuliano: Čovjek koji je 35, 40 godina ostavio u nekoj firmi, apsolutno je zaslužio bolje, više
Od kad zna za sebe, poštuje starije ljude, ponio je to od doma, a takvom odnosu uči i svog sina Marka. Veseli ga što ljudi vole čuti starije pjevače i tvrdi da nipošto nisu zaboravljeni. Nedavno je u emisiji pustio “Meni treba tvoja ljubav”, pjesmu Miše Kovača. Nije se odavno čula po radijskim postajama, a nakon emisije treštala je iz svih kafića. To mu je najveća satisfakcija.
Giuliano, Foto: Radio Dalmacija/Privatni album
Zlatni dečko hrvatske estrade, ili najpristojniji momak među glazbenicima, glas je koji prati Giuliana od kako je zapjevao sredinom 90-ih, pa do danas kad se bliži 50-ima. Nikad uz njega skandala, tračeva… Za tu su finoću, naravno, itekako su zaslužni njegovi roditelji, koji su ga uvijek i u svemu podržavali.
– Tako i ja sad podržavam svog sina. Dobro je kad mladi ljudi znaju što će odabrati za profesiju. Znao sam ja, a zna i moj Marko. Sve što je mene moj otac učio, prenosim na svog sina, a najvažnije od svega je vjerovati u sebe, biti svjestan da možeš postići apsolutno sve kad se potrudiš – kaže Giuliano.
Iz roditeljskog doma ponio je i odnos prema starijima pun poštovanja. U njegovom užem krugu prijatelja nema, priča, mnogo njih koji su znatno stariji od njega. Tek nekolicina s kojima rado sjedne, popriča i čiji savjeti zlata vrijede. Kao klinac, i kad je radio prve korake po estradi, poštovao je starije ljude.
– Od njih sam učio, a najlakše naučiš kad gledaš kako to rade bolji od tebe. Kad vidiš da, bez obzira na godine, i dalje to rade dobro. Uvijek treba slušati starije, ne znači da su pametniji ali su svakako iskusniji – kaže.
Ne sviđa mu se kako umirovljenici žive zadnjih 20, 30 godina.
– Strašno. Čovjek koji je 35, 40 godina ostavio u nekoj firmi, koji je marljivo i predano radio, zaslužio je apsolutno bolje, više – kaže.
Oliver je rado savjetovao mlade, i mene u počecima
O svojoj mirovini još ne razmišlja. Dovoljno je mlad, pun energije, ali ne isključuje da će za koju godinu početi razmišljati i o tome. Ali, ističe, ne kroz neki strah, bez obzira na to koliko opravdan bio. Za nekih 20-tak godina vidi se uz more.
– Siguran sam, 99 posto je da ću završiti s tunom u ruci, loviti ribu, piti vino i družiti se s ljudima. Tako zamišljam svoju starost, svoje umirovljeničke dane – priča.
I u tome mu je uzor Oliver Dragojević. Baš on mu je, prisjeća se, bio uzor u počecima. Sviđao mu se način na koji je velikan hrvatske glazbe živio, radio, istinski uživao u moru.
– Nekako smo se našli, družili kroz pikado, gradele i uvijek je imao dobar savjet. Govorio je sve kroz šalu, ali uvijek je dao dobar savjet – govori Giuliano.
Giuliano, Foto: privatni album
Dodaje kako je legenda, bez puno razmišljanja, bio spreman pomoći mladima. Kako savjetom tako i konkretnim djelima.
– Valjda sam mu se svidio u tim svojim počecima, pa me odvukao sa sobom na nekoliko televizijskih emisija. Nitko tad nije znao za mene, a bio sam mu gost. Uvijek je bio spreman pomoći – govori.
Baš kao i Oliverova nekad, i Giulianova su vrata danas mladima uvijek otvorena. No oni ne traže savjet u toj mjeri kao nekad.
– Pretpostavljam da im trebaju iskustva starijih, ali danas su drugačija vremena. Gro toga se događa preko interneta, dostupno je sve i odmah. Zato ne pitaju puno, ali kad pitaju od mene uvijek dobiju savjet. Nije nikakav problem, dapače – kaže.
Ljudi vole čuti starije pjevače, nipošto nisu zaboravljeni
Još malo pa će prva godišnjica radijskog showa “Večernji show s Giulianom” kojeg vodi na Radio Dalmaciji. Giuliano vjeruje da će napraviti obljetničku emisiju, ali za sad još ne zna kako će izgledati. Poznavajući sebe i ekipu, smije se, osmislit će neku dobru zafrkanciju. Dugo je pripremao emisiju, a prema reakcijama slušatelja, napravili su dobar posao. Trebali bi biti zadovoljni, no…
– Ja sam od onih koji misle da uvijek može bolje. I može. Zato se uvijek i trudim da bude bolje. Imali smo malu pauzu za Božić i Novu godinu, pa se sad, 19. siječnja, show nastavlja. Ubacit ćemo i neke nove stvari jer smatram da se uvijek treba osvježavati. Da ne dosadimo ljudima – priča.
“Večernji show s Giulianom” ima iznimnu slušanost, a kako slovi za radijsku inačicu “Sedme noći” ne čudi ideja i da se radi s publikom, snima za društvene mreže. Trenutačno, zbog mjera, nije ostvariva pa čekaju bolja vremena. Do tad, slušatelji, među ostalim prilozima, uživaju i u “Nostalgiji”. Rubrika je to koju nemaju u svakoj emisiji, već na neke obljetnice. Giulianova ekipa prati što se kod nas i u svijetu dogodilo na određeni dan, pa tom događaju posvete veću pažnju.
– Nekad kroz anegdote, nekad iskopamo pjesme koje se nisu zavrtjele 30 godina i više. I onda polude za njima, kažu “Vidi što su dobre”. Ljudi apsolutno vole čuti starije pjevače, nipošto nisu zaboravljeni. Nedavno sam u emisiji pustio “Meni treba tvoja ljubav”, pjesmu Miše Kovača. Nije se odavno čula po radijskim postajama, a nakon emisije čula se po svim kafićima. To mi je najveća satisfakcija. Ljudi su je se sjetili, a neki su je i prvi put čuli – kaže.
Giuliano, Foto: Radio Dalmacija/Privatni album
Pitamo ga raznježe li se i na “Tamu”, “Jugo”, “Dobro mi došla ljubavi”… i druge njegove megahitove iz 90-ih.
– Ne raznježe se nego zdušno pjevaju. I ovako, slušajući radio, i na koncertima. Čak i oni koji se tad još nisu bili rodili – odgovara.
U 2022. ušao je sa skromnom željom: da godina bude bolja nego je bila prošla. Da bude zdravlja i sve standardno, te da se svi lijepo družimo i smijemo.
Ne treba mi puno za sreću, čim zasviram, dobro je
– Uvijek sam optimist i ne treba mi puno za sreću. Čim počnem svirati, sve će biti dobro – priča.
Planova, dakako ima. Želi da izađu sve pjesme koje je snimio u koroni, svi spotovi i da glazbenici napokon opet imaju puno koncerata…
– Dosta sam vremena tijekom korone proveo u studiju, puno je toga snimljeno i čeka bolje vrijeme da izađe – kaže.
Lani je s Doris Dragović u duetu snimio “Tajnu”. Nedavno je njegov bend “Osmi putnik” napravio pjesmu “Nada”. Za tu lijepu baladu već su završili i spot.
“A onaj čupavi iz Osmog putnika, njegove pjesme danas znaju svi, neki su lapani tad govorili, kako Gibo neće uspjeti…”, pjevala je Daleka obala u pjesmi “Osamdesete”. Čupavi je u međuvremenu ostvario zavidnu solo karijeru, a ostatak Osmog putnika nastavio je dalje s Giulianom kao s vokalom i krajem 2021. predstavio novi album “Rock’n’roll se kući vratio”. Završio je i album, 90 posto materijala je, kaže, gotovo, ali čeka bolja vremena da izađe.
Pandemija je utjecala i na njegove poslove, rijetko koji glazbenik je svirao zadnje dvije godine. Ovog ljeta mjere su bile popustile, pa je i Giuliano imao nešto nastupa po Slavoniji.
– Uz more su sve otkazali. Ne bih se htio miješati u te mjere, ali apsolutno mi neke nisu logične. Od Dubrovnika do Istre, dosta je koncerata bilo otkazano, rijetko gdje se na moru sviralo, ali u Slavoniji je – govori.
Smatra nelogičnim i činjenicu da se može navijati na nogometnim utakmicama, a ne može zapjevati na koncertima.
– Pozitivac sam, kod mene je čaša uvijek napola puna, nikako napola prazna. Mislim da je to neodrživo, da neće dugo trajati. Puno je upitnika iznad glave i dosta je stvari koje nisu logične – kaže.
Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:
- Ivica Bubalo: “Otkako imamo državu, nema nam veće sramote od mirovina!”
- Ella Jantoš: Opleo bi me strah da razmišljam o mirovini, ni sad nisam gazda svoje sudbine
- Majerović-Stilinović: Teško je pored toliko reklama obilja gledati starije kako kopaju po kontejnerima
- Kostadinka Velkovska: “Radila sam četiri desetljeća, kakvu ste mi mirovinu dali?”
- Zdravko Šljivac: Je li uz tolike uhljebe moguće povisiti plaće pa da i mirovine budu veće?
- Ivanka Boljkovac (66): Sramota je, mirovine su tako male, a cijene su otišle nebu pod oblake
- Siniša Vuco: Političari su danas zvijezde, oni ne vide koliko siromaštvo i nepravda bole ljude
- Boris Blažinić: Društvo starijima šalje poruku “Ajde umri, da riješimo to, da nam nisi teret”
- Mario Sedmak: “Nisam nezadovoljan, ali po izračunu mirovine morat ću se puno toga odreći!”
- Jasenko Houra: Kakvi smo to ljudi kada šutke dopuštamo takav odnos prema starijima?
- Neno Belan: Niti su mirovine pravedne, niti se igra ‘fair play’ prema umirovljenicima
- Dimitrije Popović: Svi koji su pridonijeli kulturi društva, trebali bi imati bolje mirovine
- Pero Galić: “Ljudi su se toliko naradili, a država im daje 2.000 kuna mirovine. Nitko od toga ne može živjeti”
- Julijana Matanović otkrila iznos mirovine: “Nije mi neugodno to reći”
- Alen Vitasović: Gledam umirovljenike kako bez sjaja u očima piju kave. Uništila ih je država
- Branko Schmidt: Da se duboko posramiš kad vidiš iznose mirovina i zapitaš kamo idemo
- Vicko Budilica: Zašto država svakome od nas ne bi davala 5000 kuna ama baš svaki mjesec?
- Ronald Braus: Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima
- Stephan Lupino: Rado darujem starije, teško mi je gledati ih kako se muče, zaslužili su bolje
- Seid Memić Vajta: Više ni zlatna ribica ne može pomoći niti mladima niti umirovljenicima
- Slaven Knezović: “Otkad znam za sebe umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem”
Vlasta Ramljak: Zaboli me srce kad vidim da stariji skupljaju povrće koje ostane na tržnici- Stanko Šarić: Nadam se dobrom zdravlju i radu do kraja, jer od mirovine je nemoguće živjeti
- Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”
- Đelo Hadžiselimović: “Odabrao sam užitak, mir, poljoprivredu i svoje maslinovo ulje”
- Hus: Visina mirovina odraz je sposobnosti političara, znaju dati sebi, ali ne i ljudima
- Dalibor Petko: Volim slušati kako su živjeli Brega, Čola, Kalember… ali im ne zavidim
- Zoran Vakula: “Mirovinu priželjkujem već sad i nadam se uživanju u njoj bez dodatnog rada”
- Piko Stančić: “Ljudi su radom zaslužili barem tri puta veće mirovine”
- Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
- Denis Latin: Odnos prema umirovljenicima pokazuje odnos društva prema radu i stvaranju
- Matija Prskalo: “Ženi koja je prije 50 godina umjesto lošeg braka odabrala ljubav, dala bih medalju za hrabrost”
- Suzana Mančić: Raduje me biti umirovljenica, želim i u starosti biti njegovana i dotjerana
- Antun Ponoš: “Ne mogu okrenuti glavu od ljudi u potrebi, posebice ne od onih starijih”
- Mladen Burnać: Tata ima 86 godina, slab je i bolestan. Kako bi od mirovine preživio da nije sa mnom?
- Duško Ćurlić: Teško je dati savjet u zemlji koja ima barem milijun različitih ‘stručnjaka’
- Daniela Trbović: Mama je imala moždani udar pa sam usavršila njegu teških bolesnika
- Šajeta: “Divim se energiji starijih ljudi, moja baka je do zadnjeg dana pričala o seksu”
- Zuhra: Uzrujam se kad vidim da su političari sebi dali 15 puta veće mirovine nego drugima
- Edo Vujić: U mirovini imam vremena na pretek, ali nedostaje mi osjećaj užurbanosti
- Đuka Čaić: Umjetnici ne poznaju pojmove nerad ili mirovina, rade dok ih ljube muze i bogovi
- Ivica Propadalo: Nikako da i mene pozovu na cijepljenje, valjda to znači da sam još mlad
- Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”
- Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
- Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
- Vojo Šiljak: Radije se šalim nego žalim na život nas umirovljenika
- Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
- Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
- Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
- Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
- Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
- Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
- Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
- Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
- Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
- Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
- Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
- Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
- Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
- Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
- Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
- Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
- Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
