Gerontodomaćica Jelena (58): “Ovaj posao ne može se raditi bez ljubavi”
Nakon godina bez posla, 58-godišnja Jelena Samohod napokon je dobila drugu šansu. Zaposlena je na dvije godine kao gerontodomaćica. Stare i bolesne na otoku obilazi tek nekoliko mjeseci, ali oni već odavno nisu samo korisnici o kojima brine, nego prijatelji. Jedna od njih je i dvije godine starija gospođa Marina koja nakon teških operacija s malenom invalidskom mirovinom sama ne može.
Gerontodomaćica Jelena Samohod
Biti gerontodomaćica puno je više od posla. Od kuhanja, čišćenja, nabavke i ostalih poslova koje obavljaju ove vrijedne žene često je važnije ostvariti onu ljudsku dimenziju, dati srce i pružiti toplu riječ. Upravo takva je 58-godišnja Jelena Samohod koja o starijim ljudima brine kroz program “Zaželi”. Priliku za novi početak dala joj je prvićka Udruga Otok, a ona je taj novi početak donijela otočanima u potrebi. Bez posla je bila godinama pa sada, iako na minimalcu, ne može biti sretnija.
“Nije sve u novcu, treba biti čovjek. Meni je to dovoljno”
“Radila sam uglavnom sezonski, imam devet godina radnog staža iz Bosne te šest godina iz INA odmarališta u Tisnom. Sada ću dobiti još dvije godine. Dugo nisam mogla pronaći posao pa ne mogu biti sretnija, tim više jer sam se u ovom potpuno pronašla. Za ovaj posao najviše vam treba ljubav” – priča nam gerontodomaćica Jelena koja je raditi počela u lipnju.
Svakog dana korisnicima, koji su joj u ovih nekoliko mjeseci postali već kao prijatelji i članovi obitelji, stiže brodom iz Vodica, bez obzira na vremenske prilike, bilo jugo, kiša ili sunce.
“Kuham im, pospremam, idem u nabavku pa im svakoga dana donesem što im je potrebno da ne moraju sami s otoka na kopno, jer mnogi od njih to ni ne mogu niti im ima tko” – dodaje.
Suprug joj je bolesni hrvatski branitelj s kombiniranom mirovinom iz rada i Domovinskog rata. Sve dosad živjeli su uglavnom samo od njegovih 3.800 kuna pa za minimalnu plaću od 3.250 kuna nema prigovora.
“Nije sve u novcu, treba biti čovjek. Meni je to dovoljno i sretna sam. Osjećam se kao da su moji i da treba, sve bih za njih učinila. Znala sam tako ostati i prespavati kod nekoga od njih kada je to bilo potrebno. Jako sam zahvalna Udruzi Otok što me angažirala” – kaže.
Jedna je od petero žena koje brinu o 20 korisnika, uglavnom u mirovini i bolesnih. Udruga Otok projekt “Zaželi za otok Prvić” u vrijednosti 1,2 milijuna kuna provodi u partnerstvu sa šibenskim Zavodom za zapošljavanje i Centrom za socijalnu skrb.
Živi sama i bolesna sa 1.800 kuna invalidske mirovine
Jedna od njezinih korisnica je i 60-godišnja Marina Zanze, vitalna žena u snazi. No, tako je samo izvana jer se živeći sama bori s nekoliko karcinoma. A sve to sa 1.823 kune invalidske mirovine u koju je morala otići iz Hrvatske pošte još prije 12 godina.
“Morala sam prodati stan u Šibeniku, jer sam s takvom mirovinom upala u dugove. Imala sam 46 godina kada sam se prvi put razboljela. Kada dobiješ dijagnozu život se okrene naopačke i baš kada ti je novac najviše potreban, nemaš ga” – govori Marina.
Danas ima 80-postotni invaliditet, a najteže joj je, govori, u rukama zbog operacija koje je prošla u predjelu pazuha. Srećom, tu nastupa Jelena koja joj donese i po kući obavi sve što je potrebno, a ugodno je i društvo za kavicu na terasi uz more s pogledom na obližnje otoke. Pa se onda život, ma koliko težak bio, čini puno ljepšim.
