Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”

Nedjeljko Babić (68) spaja ljude 40 godina. Ima udrugu „Dalmatinski samci“, do sad je pomogao u sklapanju 445 brakova u kojima se rodilo više od 500 djece. Ima puno prijatelja na estradi, ali njima ne treba tražiti partnerice. Svi pjevači, kaže, imaju žene, a neki i viška. O imenima, radi diskrecije, ne smije.

Nedjeljko Babić Gangster, Foto: Privatni album

Normalno da me ljuti odnos države prema umirovljenicima. Mizerne su te mirovine,  ne možeš ni pet, deset dana preživjeti s njima. Moraš imati dodatni posao.  I ja sam u mirovini, a radim pet poslova da preživim, rekao nam je Nedjeljko Babić Gangster (68).

Već 40 godina njegov posao je spajanje ljudi. Do sad se uz njegovu pomoć sklopio 445 brak, u kojima se rodilo više od 500 djece. Sretan je jer tako čini ljudima dobro. Svjestan je da je u Hrvatskoj sada umirovljenicima loše, ali vjeruje da će doći bolja vremena.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Sad i sa 70 godina moraš raditi. Nije mi teško. Ustajem u pet sati, sramota me reći, ali dan mi nije dovoljan. I tako cijeli život. Ni ne okreneš se, ostariš. Moraš misliti, živjeti i raditi kao da ćeš živjeti 100 godina. Nema više razmišljanja „u mirovini ću uživati“. Najgore je stajati u kući i kukati. Život treba živjeti punim plućima, i ja se toga držim. To me nosi, drži pa zapravo i ne znam što je uživanje u mirovini. Dok možeš hodati, govoriti, treba raditi – kaže.

U Imotskom je dugo bio i predsjednik Društva umirovljenika. Organizirao je razna druženja, putovao s njima po banjama, vodio ih u Fojnicu, Velu Luku, Makarsku… Korona je utjecala i na njegove poslove ali, ističe, nije ga usporila, kamoli oslabila. Radi punom parom. Ne može ležati i čekati na bolje sutra.

Hrvatice se ne bi ni udavale niti rađale prije 50-e

– Ljudi se vole i u koroni, trebaju se ženiti, udavati, popraviti demografsku sliku Hrvatske. Samci uvijek traže nekoga. Nedavno su mi u Zagrebu 30 mladića došla na razgovor, ali naše cure su zaspale. Neće se družiti, piti kavu, momke ljubiti, ni udavati. Zato sam proširio teritorij, otišao i u Banja Luku. Bio sam i u Glamoču, udružio se s tamošnjom udrugom, pa ćemo ženiti mlade – ponosno će Gangster.

Ljute ga mlade Hrvatice kojima je brak zadnja briga. Dođu mu tek kad se približe 50-ima, pa bi se onda udavale. Kažu mu da su spremne i za majčinstvo, a on se čudi. Negoduje, kaže da su to godine u kojima se postaje baka, nikako majka.

– Ne znam što se događa s našim curama. Masovno mi se javljaju dečki od 20 do 60 godina, a one ništa. Samo traže bogataše pa sam se našao u neobranom grožđu. Moram tražiti cure po Ukrajini, Rumunjskoj, Albaniji… sad sam četiri momka poslao u Albaniju. To su dobre žene, rađaju djecu, poštuju muža, a ove domaće mudrijašice… nitko im ne valja. Mister Europe da im dođe, ne bi popile kavu s njim – ljuti se Babić.

Poručuje da je sramota što mora ići u strane zemlje tražiti cure. Pa dodaje neka se Hrvatice ne ljute kad dođu lijepe Albanke, Ukrajinke…  i otmu im muževe.

– Neka se prizemlje, što će nam Hrvatska bez Hrvata? Ovu lijepu zemlju treba naseliti, a nama svake godine umre 20.000 ljudi više nego ih se rodi – kaže.

Nedjeljko Babić Gangster, Foto: Privatni album

Ne razumije takvu izbirljivost niti zašto misle da bogataši samo na njih čekaju kad, ističe, takvi maštaju o Jeleni Rozgi i Vlatki Pokos. Baš njih dvije najpoželjnije su udavače potencijalnih ženika.

– Tko ne bi oženio Jelenu Rozgu? Ona je ljepotica, ima lijep stas i glas i može birati. Svi uzdišu za njom.  Imam naših povratnika iz inozemstva, dobro su situirani i zainteresirani su za Jelenu, ali i Vlatku. Problem je u tome što je Vlatka čas u Kanadi, čas u Hrvatskoj. Ne mogu ja trčati za njom – kaže.

Ti bogataši koji se javljaju u njegovu udrugu „Dalmatinski samci“ ipak nisu po volji estradnim zvijezdama, niti našim ‘običnim’ curama. Opet ne valja. Zato je, priča, potegnuo do Kenije da prijatelju nađe ženu. Školovan, bogat, a ni jedna ga u Dalmaciji, čudi se Gangster, nije htjela. Sad mu prijatelj ima sina od devet mjeseci.

Šprajc me pohvalio da sam puno učinio za demografiju

– Malog mulata, oženio je crnkinju. Što ima veze? Na stotine mladih djevojaka iz Kenije bih udao, a ove mudrijašice se javljaju s 50. Zbog njih je došla kriza pa mladenke moram tražiti i u Ukrajini. Nije problem. Tamo ima dva milijuna cura viška, a Hrvatska im je kao Amerika – priča.

Rado kaže kako su ljudi odavno prepoznali njegov rad i za to ga nagradili. Lani je dobio županijsku nagradu, i u svom mjestu dobio je priznanje za demografsku obnovu i kulturu. Bio je u svim medijima, a najdraže gostovanje mu je ono kod Zorana Šprajca. Omiljeni mu je voditelj rekao da je Gangster napravio više nego svi ministri demografije u Hrvatskoj.

– I jesam. Oni sjede u uredu, nešto kao rade. Ja idem po terenu. Samo zadnjih nekoliko tjedana obišao sam Glamoč, Zadar, Biograd, Trogir, Makarsku, Dubrovnik… Ne mirujem u koroni, sad za Uskrs pripremam nekoliko vjenčanja. Ne mora biti 200 ljudi u svatovima, dovoljno su kumovi. Da se mladi ne ohlade. Stalno im govorim da, kad se zaljube, odmah se trebaju ženiti i raditi djecu – govori.

O svom je poslu objavio dvije knjige, ali o zgodama s upoznavanja budućih partnera ne smije govoriti. Diskrecija je, kaže, kod njega zajamčena. U njegovom Imotskom toliko ga vole da narodni guslar, Perica Križanec uz gusle pjeva o tome kako Nedjeljko spaja ljude. Nadimak Gangster davno je dobio. Bio je u vojsci u Zadru, i tamo je bio najbolji hrvač. Prijatelj iz Jastrebarskog stalno mu je govorio „E, baš si gangster, kao gangster si…“ i tako je to ostalo do danas. I film o njemu zove se „Gangster te voli“.

– Ja nisam gangster u negativnom smislu, više je to fakin, onaj koji malo više voli žene, snalažljiv… – kaže.

Njegova supruga Mila ispočetka je bila ljubomorna, jer je Nedjeljko uvijek govorio kako voli žene. Sad više nije. Dođe se, kaže Babić, u godine pa i ona misli kako više nije opasan. Rado se prisjeti kako ju je davnih godina upoznao.

Nedjeljko Babić Gangster, Foto: Privatni album

– Radila je u tvornici trikotaže u Imotskom, sad je i ona propala. Bila je masa djevojaka, stao bih uz ogradu kad bi izlazile iz tvornice. Bio sam veliki igrač kod žena, volio sam ih. Prije su to bila sijela pa plesovi, druženja… sad nema ništa. I u tom jednom stajanju, zamijetio sam Milu. U braku je rodila dvoje djece, sad mi je žao da nisam imao petero, šestero, jer od dvoje ništa. Od njih pet ili šest i bude nešto kvalitetnih – šali se.

Prije nego se počeo baviti tim poslom, radio je kao drvodjelac. Bio je poznati parketar, izrađivao je vrata, prozore, bio vrstan meštar. Vidio je da mu spajanje ljudi ide dobro, pa se ostavio zanata.

S Bandićem sam slavio rođendane, bol je golema

– Rekli su „neće ni godinu dana to raditi“. Evo me 40, o meni je snimljen film koji je dobio svjetske nagrade. Ne mogu proći ulicama Sarajeva, Zagreba, ma bilo kojeg grada u Hrvatskoj, da se ljudi ne žele slikati sa mnom – priča Gangster.

Ima puno prijatelja na estradi, ali žene im, priča, ne treba tražiti.

– Svi imaju žene, neki i viška žena – zaključuje.

Mate Bulić, Halid Bešlić, Duško Lokin… samo su neki od njegovih prijatelja. Lokinu je napisao pjesmu „Volim žene sve“ i nada se da će jednom snimiti duet.

– Bog me nadario da znam pjevati, znam i ljude koji pišu pjesme, pa će nam valjda nešto napisati – kaže.

Žao mu je što su radi korone mnogi pjevači došli u krizu, jer sad od pjevanja ne mogu živjeti. Gangster također ima snimljenih 15 pjesama, ali ističe kako pjeva samo onako, usput. Među svoje prijatelje ubraja i pokojnog Milana Bandića.

– Amo je, s moga kraja. Žao mi je, prerano je otišao. Godinama smo u Makarskoj slavili imendan i  rođendan našeg zajedničkog prijatelja Ante. Boli, mlad je otišao. Zato i govorim, treba život maksimum koristiti, najgore je kad godine prolaze pored tebe – rekao je Babić.

Iako i danas radi pet poslova, uvijek nađe vremena za svoje želje i veselja. Nije od spavanja. Ni noću mu se ne da spavati. Ljudi su ga zvali na razna druženja, rođendane, pitali hoće li zapjevati, biti gost iznenađenja… to bi omladina tako organizirala, a Gangster se ponosio jer pjeva ljudima koji se vole, koje je on spojio.

– To je moj život. Tome sam se posvetio. Radit ću to dokle god mogu hodati. Polako već tražim nasljednika, ali ga ne vidim. Teško je, u tom poslu se mora biti veliki igrač, znati dati savjet, malo zapjevati, biti psiholog, psihijatar, moraš imati puno struka da bi se time bavio. Ljudi misle da je to zgodno, lako, a spajati ljude zapravo je umjetnost – završava Gangster.

Više životnih priča poznatih umirovljenika:

• Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
• Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
• Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
• Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
• Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
• Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
• Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
• Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
• Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
• Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
• Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
• Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
• Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
• Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
• Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
• Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
• Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
• Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
• Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
• Ksenija Urličić: “U mirovini sam okrenula vedru stranicu života”