Danica i Mirjana skromne mirovine popunjavaju prodajom cvijeća na groblju
“Živimo preko puta groblja i sami uzgajamo cvijeće. Imamo dozvolu za prodaju i tu smo svaki vikend i praznik pa platimo po danu. Isplati se jer je cvijeće naše iz vrta, inače ne bi. Ljudi kupuju jer je kod nas jeftinije nego u cvjećarni. Tamo su cijene ipak malo napuhane. Mi umirovljenici živimo dva tjedna od toga koliko oni traže da jedan aranžman.”
Da su umirovljenici umjetnici preživljavanja, dokazuju i Danica i Mirjana. Dvije umirovljenice, jedna samo po godinama, a druga po statusu, snalaze se tako što prodaju cvijeće na ulazu u sisačko Gradsko groblje, čime popunjavaju skromne kućne budžete.
Radio u Željezari 40 godina
No, njih se ne može naći u cvjećarnici ili na štandu, nego uz cestu gdje na rubu pločnika sjede sa skromnim, ali lijepim i svježim buketima i aranžmanima. Cijene više nego povoljne, od 10 do 30 kuna, što je i deset puta jeftinije od ponude iz obližnjih radnji. Unatoč tomu, kupcima je i to skupo pa ih često traže popust.
“Iako sam po godinama umirovljenica, nemam penzije. Nisam radila, radio je samo muž i živimo od njegove mirovine. Radio je u Željezari 40 godina, ali mirovina je mala. Živimo preko puta groblja i sami uzgajamo cvijeće. Imamo dozvolu za prodaju i tu smo svaki vikend i praznik pa platimo po danu. Isplati se jer je cvijeće naše iz vrta, inače ne bi. Ljudi kupuju jer je kod nas jeftinije nego u cvjećarni. Tamo su cijene ipak malo napuhane. Mi umirovljenici živimo dva tjedna od toga koliko oni traže da jedan aranžman. No, ljudi će ponekad radije dati njima novac, a nas malene ucjenjuju i traže popust, iako je i ovako mala cijena. Pitam ih kako mogu tražiti od sirotinje da im da još jeftinije, a tamo šute. Kod nas je i svježije, donesemo friško taj dan” – kaže 70-godišnja Danica Rađenović sa suprugom Gojkom.
Mirovinu zaradila u cvjećarni
Radom u cvjećarni mirovinu je zaradila i Mirjana Pejnović, ali mirovina joj je mala pa se istim poslom nastavlja baviti i dalje prodajući cvijeće na groblju.
“Radila sam 27 godina. Sad kako je suprug umro mirovina je mala. Uzela sam obiteljsku mirovinu, ali ona je umanjena za 30 posto pa je tek nešto isplativija od moje. Suprug je isto radio u Željezari, koeficijent za izračun je baš pao kad smo mi išli u mirovinu tako da su one praktički prepolovljene. Nešto cvijeća je moje, a nešto i kupim. Ljudi bi nekada najradije da im čovjek pokloni, a stvarno nije skupo. Aranžmane prodajem već za 20 do 30 kuna, ovisno o veličini” – kaže Mirjana Pejnović.