Branka (70) bere gljive više od pola života, a otkrila nam je kako prepoznati one jestive i gdje ih brati
Dobro je poznato kako je jesen godišnje doba u kojem se veselimo raznim plodovima koje možemo pronaći u šumama. Gljive su upravo jedna takva namirnica. Kako ih najlakše uočiti, koje ubrati, a koje ne dirati, otkrila nam je umirovljenica Branka Rakić, koja iza sebe ima oko 50 godina iskustva branja gljiva.
Gospođa Branka s gljivama | privatna arhiva
Gljive rastu poslije kiše, a postoji više od tisuću različitih vrsta gljiva. Ipak, kod njihovog branja treba biti oprezan jer nisu sve gljive jestive. Najpoznatije otrovne gljive su ludare i muhare, ali postoji još nekoliko opasnih vrsta koje treba izbjegavati. Najbolje je uvijek brati samo one vrste koje sa sigurnošću znate prepoznati i u snu.
Učenje o gljivama iz knjiga
-Gljive sam počela brati prije 50 godina u gljivarskom društvu Kamilo Blagaić. Osim prepoznavanja gljiva, imali smo i tečaj prepoznavanja spora mikroskopom. Ipak, ovo mi je bilo malo prezahtjevno pa sam nastavila gljivarska druženja samo vikendima, otkrila nam je gospođa Rakić.
Osim toga, Branka je o gljivama učila iz knjiga i priručnika na talijanskom i engleskom, pošto tada nije bilo toliko literature na hrvatskom jeziku. Spomenula je priručnike koje su napisali Romano Božac, Kamilo Blagaić i dr. Ivan Focht, a koje bi preporučila svim početnicima.
-Prvo sam naučila prepoznati otrovne gljive kao što su bijela pupavka, muhara, olovasta rudoliska, otrovna pečurka, ludara, sumporača, zavodnica, otrovna capica,… U svim rodovima gljiva ima otrovnih pa treba biti posebno oprezan. Izbjegavajte brati gljive iz roda amanita, savjetuje Branka.
gljive | privatna arhiva
Koje su gljive najbolje za branje?
– Predlažem upisati se u neko gljivarsko društvo ili učiti iz knjiga o jestivim vrstama i brati samo par vrsta za koje ste sigurni da nisu otrovne i ono najvažnije, ne eksperimentirati. Čim ste u dilemi, ostavite gljivu da raste u prirodi, a radije uberite ono što poznajete. Ne bih se nikada upuštala u objašnjavanje početniku ķoje su gljive otrovne bez pokazivanje na licu mjesta. Treba puno čitati o gljivama i znati sve važnije termine.
Kako kaže ova iskusna beračica gljiva, najbolje je brati vrganje, golubače, ljubičasto-zelenu krasnicu, vesku, lisičke, crne trubače i sunčanice, pod uvjetom da znate prepoznati ove vrste. Dodala je i kako je zabavno biti u šumi, a kasnije odmah imate ručak. Gljive možete pohati, ispeći, napraviti od njih juhu, varivo ili gulaš. Mogućnosti je bezbroj.
Mladi vrganj | privatna arhiva
Gdje se sve mogu brati gljive?
Gljiva ima u gotovo svakoj šumi, posebno nakon kiše. Tako se na Dotrščini, nedaleko od parka Maksimir, mogu pronaći mladi vrganji, krasnica i sunčanica. Kaže nam kako gljiva ima još i u Gorskom kotaru, Maksimiru, na Sljemenu, Petrova gora je puna gljiva, a teren nije težak, Rakov potok je isto lagan i bogat teren,… ali Branka kaže kako treba paziti na jednu stvar.
– Kada vidim krasan vrganj, ja izgubim glavu i trčim po šumi. Dva puta sam se tako izgubila. Sva sreća, uvijek imam mobitel uz sebe pa sam nazvala supruga da dođe na ulaz u šumu automobilom i da potrubi. Slijedila sam zvuk trube i uspjela sam pronaći izlaz.
Branka često ide u šumu po gljive sa svojim unucima koji uvijek beru tri ili četiri vrste gljiva. Za kraj nam je ispričala jednu anegdotu, koja ujedno može poslužiti i kao savjet. Jednom je ubrala vrganje koji su bili puni crva, a to je onda riješila vrlo jednostavno.
– Narezala sam ih kako su mi sugerirali i stavila na balkon da se posuše i da crvi izađu. Kada sam se vraćala iz ureda čudila sam se da je moja ulica puna narezanih vrganja.
Idete li i vi nekada u gljive?
