Blaženka Eror Matić: ‘Hospiciji i palijativni odjeli nisu jedino rješenje za cjelovitu palijativnu skrb’
Deseci tisuća bolesnika u Hrvatskoj trebaju palijativnu skrb. Hrvatska im zauzvrat nudi samo 477 kreveta u bolnicama i 62 kreveta u stacionarima. Za one kod kuće, 42 mobilna palijativna tima nisu dovoljna da bi im pomoć u svakom trenutku bila dostupna. Nedostaje i educiranog kadra, kao i volontera. O ovom gorućem problemu zdravstvenog sustava razgovarali smo s predsjednicom udruge La Verna, Blaženkom Eror Matić.
Blaženka Eror Matić (krug) Ilustracija | Rawpixel
Palijativnu skrb u Hrvatskoj, prema procjenama, treba između 26.000 i 46.000 bolesnika. S druge strane, za palijativne pacijente na raspolaganju je samo 477 kreveta u bolnicama i 62 kreveta u stacionarima. Zdravstveni sustav raspolaže s 42 mobilna palijativna tima koja također nisu dostatna. Ovaj gorući problem hrvatskog zdravstvenog sustava aktualiziran je prije nekoliko mjeseci kada su pojedinci izašli u javnost sa svojim potresnim svjedočanstvima o uvjetima u kojima su umirali njihovi bližnji.
Na loše stanje u palijativnoj skrbi upozorila je u rujnu predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, SDP-ova Renata Sabljar Dračevac, o čemu smo pisali ovdje. Premijer Andrej Plenković tada je najavio donošenje novog Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi, ali i Nacionalne mreže za liječenje boli. Također, Sabor je 11. svibnja proglasio Nacionalni dan palijativne skrbi u Hrvatskoj.
Zašto nedostaju hospiciji i palijativni odjeli, što je s kućnom palijativom i ima li nade da se uskoro nešto promijeni, razgovarali smo s Blaženkom Eror Matić, predsjednicom udruge La Verna koja okuplja volontere u palijativnoj skrbi.
Zašto u Hrvatskoj nedostaju hospiciji i palijativni odjeli?
Gradnja, a posebno funkcioniranje hospicija je skupo i zdravstveni sustav u Hrvatskoj to teško može financirati. Palijativni bolesnik bi stalno trebao imati nekoga u blizini tko mu može pomoći, a to zahtijeva veći broj zaposlenog osoblja i angažiranih volontera. Na okruglom stolu koji je La Verna organizirala u prosincu, rečeno je da najbolje funkcioniraju hospiciji i palijativni odjeli do 15, maksimalno 20 kreveta. Za taj broj kreveta je moguće formirati interdisciplinarni tim koji se sastoji od različitih stručnjaka i volontera koji kontinuirano mogu pratiti bolesnika i njegovu obitelj.
Za ustanove s većim brojem kreveta teško je osigurati dovoljno zaposlenika kako bi skrb bila sukladna standardima palijativne skrbi. Smještajni kapaciteti trebaju biti blizu mjesta stanovanja onih kojima je potrebna pa bi to značilo da bi ih trebalo graditi diljem cijele Hrvatske. U ovom trenutku to je teško za očekivati, ali situacija se pomalo mijenja i znamo da se rade planovi za organiziranje hospicija i palijativnih odjela u nekim županijama. Važno je napomenuti da se u svijetu palijativna skrb financira dijelom iz sustava, a dijelom iz donacija cijele zajednice. U Hrvatskoj ima još puno prostora za jačanje donacija kao izvora financiranja kako ustanova tako i udruga.
Osim gradnje tih ustanova, koja su još rješenja nužna za cjelovitu skrb o palijativnim bolesnicima?
Sami hospiciji i palijativni odjeli nisu jedino rješenje za cjelovitu palijativnu skrb, jer su to zdravstvene ustanove u koje bolesnici mogu biti smješteni privremeno kada su im poteškoće značajne i trebaju složenije medicinske intervencije i nadzor koji nije moguće organizirati kod kuće. Za cjelovito rješenje, osim ovih ustanova, trebaju biti osnaženi i koordinatori i mobilni palijativni timovi koji će biti podrška skrbi u kući, te domovi za starije koji su u ovom trenutku potkapacitirani i u ljudstvu i u prostoru.
Također, potrebno je osnažiti i liječnike obiteljske medicine za pružanje opće palijativne skrbi, kao i poboljšati komunikaciju između svih dionika koji su uključeni u brigu za palijativne bolesnike i njihove obitelji; patronažnu službu, njegu i pomoć u kući, centre za socijalnu skrb, organizatore volontera i slično. To znači da je potrebno ulagati u edukaciju i senzibiliziranje ne samo stručnjaka nego i cijele zajednice, jer će nam palijativna skrb svima trebati.
Kako osigurati 24-satnu skrb palijativnim bolesnicima kod kuće?
Nemoguće je organizirati 24-satnu skrb u kući bolesnika ako nema obitelji koja može preuzeti brigu ili ako ne postoji mogućnost da korisnik sam plati osobu koja će biti uz njega i po danu i po noći. Službe koje su dostupne kao što su koordinatori palijativne skrbi, mobilni palijativni timovi, zdravstvena njega u kući, volonteri, dostava obroka i slične druge službe nisu dostatne u trenutku kada bolesnik ne može ostati sam i kada više nije pokretan ili je teško pokretan.
Ove službe mogu pomoći da bolesnik bude u svojoj kući što god je duže moguće i da mu se za to vrijeme osigura dobra kvaliteta života, što je također dragocjena pomoć. Može se pomoći u traženju adekvatnog smještaja i prilagodbi na novu okolinu jer, primjerice, naši volonteri nastavljaju posjećivati bolesnika i nakon što bude smješten u ustanovu.
Zašto bolnice smještaju zajedno palijativne i ostale bolesnike? Je li uopće etički da umiruća i neumiruća osoba borave u istoj sobi?
Sukladno Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi u RH za razdoblje 2017-2020. predviđeno je osigurati smještajne kapacitete u bolnicama kako bi se iskoristili postojeći kapaciteti, s obzirom na to da bolnice raspolažu liječnicima i medicinskim sestrama koji mogu pružiti pomoć i podršku. I to je svakako jako dobro kao prijelazno rješenje, jer se bez većih materijalnih ulaganja može osigurati medicinska skrb za one koji zbog povećanih potreba ne mogu ostati kod kuće.
Međutim, zalažemo se da to ne ostane kao trajno rješenje, već da se gdje god je to moguće u bolnicama i stacionarima organiziraju posebni odjeli za palijativne bolesnike. Na tim odjelima je lakše organizirati educirano osoblje, odnosno osigurati potrebnu edukaciju za pružanje ovog specifičnog oblika skrbi koji će uključivati i komunikaciju te etička i slična druga pitanja od posebne važnosti u palijativnoj skrbi. Na takvim odjelima je moguće da obitelj bude uz bolesnika koliko god to želi i osigurati ‘tihu’ sobu u kojoj se mogu oprostiti, što je u bolničkim uvjetima jako teško, negdje i nemoguće.
Postoji li protokol davanja analgetske terapije u slučaju olakšavanja bolova umirućim pacijentima? Zašto se još uvijek ne jamči terapija koja bi osigurala bezbolno umiranje?
Na ovo pitanje mi ne možemo odgovoriti, s obzirom na to da to ne spada u područje koje je obuhvaćeno psihosocijalnom podrškom za koju smo mi osposobljeni. Na pitanje mogu odgovoriti palijativni timovi u bolnicama i domovima zdravlja koji zapošljavaju liječnike i medicinske sestre educirane za područje analgetske terapije.
Koje opcije skrbi u Hrvatskoj trenutno ima osoba koja umire? Ovisi li to o mjestu stanovanja, s obzirom na to da moblini timovi nisu svugdje jednako dostupni?
Naše istraživanje je pokazalo da su kapaciteti nedostatni u svim županijama. Međutim, u nekim županijama potrebiti ipak imaju manje mogućnosti za dobiti pomoć. Mogu uzeti primjer Ličko-senjske županije i županija koje u svom sastavu imaju otoke. Ako u tim županijama djeluje jedan mobilni tim, a to je devet županija, njemu je zbog udaljenosti fizički nemoguće pokriti cijelo područje županije kako bi išao u kućne posjete bolesnicima. U tim uvjetima bolesnici se mogu obratiti svom liječniku obiteljske medicine koji bi se trebao dodatno educirati za pružanje palijativne skrbi i biti u mogućnosti odvojiti vrijeme za kućne posjete.
Također, lakše je korisnicima u onim županijama u kojima postoji hospicij i palijativni odjeli, takvih je devet županija, jer imaju adekvatniji smještaj. Prema La Verninom iskustvu možemo reći da postojanje volontera koji će biti na pomoći bitno olakšava i osnažuje bolesnika i obitelj, a volonteri su organizirani tek u deset županija.
Jesu li mobilni timovi dovoljno educirani za rad s palijativnim bolesnicima?
Na okruglom stolu je rečeno kako je provedeno istraživanje među mobilnim timovima i pokazalo je da se razlikuje način njihovog rada te da postoji velika potreba za edukacijom koordinatora i članova mobilnih palijativnih timova te za postavljanje određenih standarda za njihov rad. Osim toga, plaće zaposlenih u timovima nisu adekvatne otežanim uvjetima rada. Spomenuto je da je velika fluktuacija među liječnicima i medicinskim sestrama u timovima te da je teško pronaći one koji bi htjeli trajno ostati na tim radnim mjestima.
Treba uložiti napore kako u stimuliranju profesionalaca da karijeru grade u palijativnoj skrbi, tako i u pronalaženju kontinuiranog načina financiranja organizatora volontera u palijativnoj skrbi kako bi se povećao broj volontera u svim županijama. Sve što La Verna radi omogućuju naši donatori, jer se isključivo tako financiramo.
Očekujete li da će Vlada uskoro donijeti nacionalnu strategiju palijativne skrbi i što će to promijeniti u praksi?
Prema nekim neslužbenim saznanjima, čini se da bi nova nacionalna strategija palijativne skrbi mogla biti uskoro donesena, ali ne znamo točko kada će to biti. Sama strategija nije uvjet da će se nešto i promijeniti, ali vjerujemo da će ona biti signal da je sustavni razvoj palijativne skrbi jedan od prioriteta, te da će dati smjernice za njezin daljnji ujednačeniji razvoj.
