Bivši prvak Jugoslavije, cirkusant i ugostiteljski Casanova iz Varaždina već 44 godine u mirovini
Život piše romane – tom uzrečicom najlakše bi se mogao opisati život 83-godišnjeg Stjepana Graša, korisnika Doma za starije i nemoćne u Varaždinu. Popularni Pindžo prošao je cijelu bivšu Jugoslaviju, uzduž i poprijeko. Bio je boksač, član putujućeg cirkusa, no kao konobar udomaćio se u Čakovcu. Posebno je zanimljiv po tome što je bio slobodnog duha i ima jedanaestero djece rasute po cijelom svijetu.
Graš je rođen u Beogradu i majka je njegov odgoj povjerila tetki i tetku, koji su prije nego što je Stjepan rođen, radili na dvoru kralja Aleksandra Karađorđevića.
“Majka se nije mogla brinuti o meni pa me dala teti. Rekla je neka radi sa mnom što želi – rekao je Stjepan koji je travnja 1941. godine u vrijeme bombardiranja Beograda završio kod svoje bake u Prelogu gdje pohađa mađarsku školu.”
Godine 1947. krampao je na pruzi Nikšić – Titograd i to s krivotvorenim osobnim dokumentima. Naime, dodao si je dvije godine, kako bi iskusio malo pustolovine kojih nije nedostajalo na omladinskim radnim akcijama. Nakon završetka tromjesečnih radova nije se vratio u Prelog, već svojoj obitelji u Beograd. Svoju obitelj je pronašao i kasnije se s tetkom i sestričnama preselio u Novi Sad. Tetak ga je školovao za konobara, no njegov pustolovni duh nije mu dao mira.
Radio je u češkom cirkusu Bohemia
Priključio se tada poznatom češkom cirkusu Bohemia.
“Rekao sam im da nemam obitelj i postajem član cirkuske družine. Česi su me primili kao svojeg. U cirkusu sam žonglirao, hodao po žici, dresirao i pse. Glavna točka u programu bio je moj hod po žici s time da su mi psi skidali hlače svojim zubima i šapama – objasnio je 83-godišnjak.”
Ipak, zabrinuta obitelj prijavljuje njegov nestanak. Uslijedio je odlazak iz cirkusa, pa potom nastavlja školovanje i počinje raditi kao konobar u Osijeku. Potom se selio gotovo po čitavoj bivšoj državi – od Maribora do Kosovske Mitrovice. Negdje je bio voditelj restorana, drugdje konobar.
“Lijepo se prije moglo živjeti od ugostiteljskog posla. Bio sam mlad, markantan i žene su me voljele. Ponekad sam i ja njih previše obožavao te sam imao problema s braćom ili njihovim roditeljima. Znali su mi prijetiti pa sam zbog straha za vlastiti život preselio u drugu sredinu”– objasnio je Graš koji se ženio četiri puta.
Prvi put u brak je stupio kao 17-godišnjak.
“Prva supruga bila je od mene starija tri godine. Bila je glumica i sa sinom me ostavila. Nakon mnogo godina i dalje se čujemo. Ona je trenutno u Australiji, kao i moj sin” – rekao je Stjepan koji se sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća smirio i skrasio u Međimurju. Radio je u Kavani Čakovec i tamo upoznaje svoju suprugu Nadu. Oženili su se 1964. godine i imaju sina Darija i kći Orhideju. U Varaždin su preselili 1967. godine.
“Ona me smotala na brzinu i bili smo u sretnom braku. Također ovdje u Domu u Varaždinu, no nešto smo se porječkali pa baš i ne pričamo u posljednje vrijeme” – dodao je Graš.
Impresivna boksačka karijera
Uz njegov posao, kad je bio mlađi, ruku pod ruku išao je i boks. Naime, Graš je bio prvak Jugoslavije u bantam kategoriji, prvo juniorski 1951., a godinu kasnije i seniorski.
“Počeo sam s 13 godina u Novom Sadu, kasnije sam boksao u Beogradu, Novom Travniku, Zenici. Čak samo išli u Austriju i boriti se s tamošnjim borcima. Ponudili su nam da ostanemo. Malo smo popili i mi smo na to pristali. Zbog naših ljubavi drugi dan samo se predomislili i krenuli do graničnog prijelaza. Policija nas je uhitila jer su mislili da smo špijuni jer se nismo vratili s našom skupinom. Zbog toga sam bio osuđen i na zatvorsku kaznu” – ispričao je Pindžo koji je u mirovini već 44 godine.
U mirovinu je otišao daleke 1973. godine zbog problema s kralježnicom, ali honorarno je radio kao konobar čak do 1985. godine.
“Dosta sam radio na Jadranu. Po raznim hotelima i restoranima” – dodao je.
Ne boji se smrti
Iza sebe ima čak 13 operacija, no njegov ruke stisak čvršći je od kakvog mladića.
“Čovjek se ne smije zapustiti ni fizički ni psihički. Obožavam ples i na umirovljeničkim susretima glavna sam atrakcija. Znam razne okrete i ponekad žene u redu čekaju za ples, no ne mogu izdržati ritam od pet do šest pjesama jer sam operirao kuk. Ponekad mi je malo neugodno to i objašnjavati. Obožavam poeziju pa pišem i pjesme. Već sam izdao jednu zbirku”– pohvalio se Stjepan čija je mirovina oko 2.000 kuna.
“U mojim godina zdravlje je važnije od bilo čega. Mirovine su zbilja mizerija” – prokomentirao je Stjepan koji je zadovoljan svim postignutim u životu koji dodaje kako se ne boji smrt, samo da mu je umrijeti na nogama i prije svega bez bolova.
