Baka Zorka još trpi posljedice potresa: “Dok spavam, žbuka pada po meni”
Više od osam mjeseci nakon razornog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju nema mira za njezine stanovnike. Dok besperspektivno čekaju obnovu, tlo ovih dana učestalo podrhtava. Najsretniji su oni koji su ostali u svojim domovima te oni koji će se nakon obnove u njih moći vratiti. No, kada će to biti i što s ljudima čije su kuće i stanovi nepovratno uništeni? U međuvremenu, 81-godišnja baka Zorka još uvijek trpi posljedice potresa, jer po njoj dok spava pada žbuka.
Baka Zorka (81) živi sama na Banovini u kući stradaloj u potresu Foto: HCK
Baka Zorka ima 81 godinu, živi u Slovincima, naselju na području Sisačko-moslavačke županije, u blizini Sunje. Na tom je području, na kojemu živi uglavnom starije stanovništvo, bilo teško i prije potresa, a sada je svakodnevica još teža.
Platila bi ako treba i sama majstore, ali ih nema
„Nije lako živjeti ovako daleko od svih. Nema ljudi, sam se moraš nositi sa svim, a od potresa se još uvijek ne oporavljam“, otkriva baka Zorka djelatnicima Crvenog križa.
Hoda na dva štapa, teško se kreće, ali mozak joj radi punom parom i planira što sve mora napraviti na svojoj kućici koja je ozbiljno stradala u potresu.
„Nadam se obnovi što prije, ali strah me kada ću doći na red. Dobila sam ovu novčanu pomoć od Crvenog križa i ja bih i sama još nešto na to nadodala pa zvala majstore, ali majstora nema“ – žali se Zorka.
Foto: HCK
I to je jedna od rijetkih stvari na koju se požalila, jer ova simpatična baka više je koncentrirana na dobre stvari u svojemu životu. Voli svoj kraj i ne želi nikamo dalje ići:
„Ovdje mi je lijepo, mirno je, ponekad mi dođu kći i unuka u posjetu, ali rijetko jer žive daleko. Htjele su da odem živjeti s njima, ali ja neću jer mi je ovdje najljepše.“
Potres ju je, kaže, dobrano stresao u svakom smislu.
„Ja se još uvijek ne oporavljam. Još nisam svoja. Žbuka mi otpada sa zidova čim malo jači vjetar zapuše. Nisam bojažljiva, ali nije mi svejedno kad ležim u krevetu i žbuka pada po meni.“
Sam trenutak potresa prepričava s puno detalja i bolnim izrazom na licu.
„Taman sam bila popila lijekove i spremala se malo odmoriti kad je to udarilo Dugo i jako me ljuljalo, jedva sam izašla iz kuće.“
Preko rupa na zidovima stavila stolnjake
A kuća joj ni prije potresa nije bila u zavidnom stanju. Malenu i trošnu, potres ju je dodatno oštetio i zapravo je sada mjesto na kojemu nitko ne bi trebao živjeti. Pa ipak, živi baka Zorka koja je čak sama pokušala popraviti što se dalo.
„Ne mogu ja sama ništa tu napraviti, ali stavila sam stolnjake preko rupa na zidovima, jer ne želim gledati u to. Kad vidim rupu, samo se opet stresem. Ovako ih ne vidim pa sam bolje. Želja mi je samo da mi se to malo obnovi jer ovo je moj dom koji volim“ – iskreno otkriva baka Zorka.
-
- Foto: HCK
-
- Foto: HCK
Područje na kojemu živi je pusto, nema ljudi, a oni koji tamo žive, mahom su stariji i jedni od drugih udaljeni i po nekoliko kilometara. Ne čudi stoga što se veseli svakom posjetu timova sisačkog Crvenog križa.
„Oni mi jedini dođu i jako sam sretna kad ih vidim. Sama sam i željna sam ljudi. Donesu mi sve što mi treba, ali meni je najdraže što onda imam s kime popričati“, kaže Zorka.
Foto: HCK
Baka Zorka jedna je od brojnih korisnika koje Crveni križ redovito obilazi nakon potresa. Većina njih su stariji, nemoćni, bolesni i usamljeni. I svima njima još uvijek treba pomoć koju će Crveni križ nastaviti pružati.
