Baka Ljubica: “Najprije se probudim, sva sretna što sam uopće ustala”
“Prvo se probudim sva sretna što sam se uopće digla i onda otvorim tablet pa čitam vijesti na internetu i pijem mućkalicu uz to. Oko 10, 11 sati svakoga dana idem u šetnju. Idem u knjižnicu i čitam puno, stalno jedne knjige vraćam, a druge podižem. Onda opet popodne idem van. Gledam si na mobitelu kilometre i vrijeme koje sam prošla. Sretna sam da se dignem na noge”
Baka Ljubica ove će godine u posjet unučici u Kanadu Foto: Mirovina.hr
Biti umirovljenikom u Hrvatskoj uglavnom se svodi na umjetnost preživljavanja. No, mirovina ima i svoju vedriju stranu, naravno ako je čovjek zahvalan, zna kako uživati u malim stvarima i ono najvažnije- motivirati se i pokrenuti prema naprijed. Upravo nam je takvu životnu filozofiju prenijela baka Ljubica.
Ljubica Njavro ima 74 godine. U mirovini je već nevjerojatnih četvrt stoljeća, a u nju je otišla s punim stažem koji je u to vrijeme bio 35 godina. Mirovinu od 2.900 kuna nipošto ne smatra velikom, ali za nju samu je, kako kaže, dovoljno.
Čita vijesti na internetu, puno hoda i voli knjige
A sama i jest u punom smislu te riječi, jer joj je kći jedinica još prije 28 godina preselila u Kanadu, gdje ima svoju obitelj. Tamo je i unučica. Udaljenost ublažavaju tako što se čuju svaki dan putem interneta, a svake druge godine baka Ljubica sjedne na avion i zaputi se u Kanadu. Tako će i ove godine.
“Prvo se probudim sva sretna što sam se uopće digla i onda otvorim tablet pa čitam vijesti na internetu i pijem mućkalicu uz to. Oko 10, 11 sati svakoga dana idem u šetnju. Idem u knjižnicu i čitam puno, stalno jedne knjige vraćam, a druge podižem. Onda opet popodne idem van. Gledam si na mobitelu kilometre i vrijeme koje sam prošla. Sretna sam da se dignem na noge. Vidim dolje susjeda isto je tak’ bila pokretna i sad evo ne može više. Kad je posjetim, sva sam sretna što sam tako još na nogama” – kaže nam umirovljenica Ljubica.
Naravno da će stare babe vježbati, mladima ni ne treba
Živi svoj život najbolje što zna, godinama usprkos, a drugim ljudima i njihovim problemima se ne bavi. Komu može, kaže, pomogne, ali jednostavno ne želi živjeti tuđi život i ne dozvoljava da netko prčka po njezinom.
“Baka sam, unuka mi je 13 godina, prekrasna, nastupa u mjuziklu, glumi, pjeva, ide na piano. Ne govori hrvatski… Svi misle da sam mlađa, ali bitna je unutarnja energija, stav. Išla sam godinu dana na fitness, izliječila sam tako astmu bez ijedne tablete i skinula kile. Sada sam se ponovno malo udebljala jer volim slatko. Najgore mi je kada kažu da što će stare babe ići vježbati. Stare babe. Pa tko će ići ako ne one? Vama mladima ni ne treba” – zaključuje gospođa Ljubica Njavro.
