Baka Kata (84): “Kakvo ljetovanje? Bila sam samo jednom u životu na moru”
“Ne znam, bila sam samo jednom u životu sa sestrom na Pagu, bilo je to jako davno i nakon toga nikada više. Sada sam u godinama i ne da mi se nikuda ići po tim vrućinama. Vjerujte mi, bolje podnosim hladnoću. Imam visoki tlak pa se moram paziti.”
Baka Kata navikla je na težak život, a o moru ni ne razmišlja Foto: Mirovina.hr
Da ovogodišnje ljeto više nalikuje na jesen, složit će se svi. Lošije vrijeme djelomični je krivac i za turističku sezonu koja je malo podbacila u prva dva tjedna srpnja s čak 165.000 gostiju manje nego lani. No, ljetovanje nije svima dostupno, pogotovo umirovljenicima. Nažalost, nedavno im je oduzeta i jedina preostala, financijski prihvatljiva mogućnost jednodnevnih izleta u Crikvenicu koja je ograničila dolazak turista autobusima na kupanje. Nešto manje vrućine nego obično odgovaraju stoga našim starima na kontinentu.
Osvježi se večernjom šetnjom uz Kupu
“Ljeto nije neko osobito vruće, ali ima dosta zagušljivih, sparnih i teških dana za nas starije. Kada je jako vruće, onda ne idem nikuda iz kuće. Evo vidite da se u 8 ujutro već vraćam iz kupovine i onda do navečer nikuda. Kada malo popusti, šećem uz rijeku Kupu u blizini zgrade, sjedim u parku i to me malo osvježi. Sunce ujutro brzo pripali, a kada je baš neizdrživo, djeca mi donesu sve što trebam pa ne moram nikuda” – kaže nam 84-godišnja Kata Mavrlja iz Siska.
S vrećicama iz nabavke vraća se već u 8 sati Foto: Mirovina.hr
Na pitanje kada je posljednji put bila na moru, baka Kata od srca se grohotom nasmijala.
“Ne znam, bila sam samo jednom u životu sa sestrom na Pagu, bilo je to jako davno i nakon toga nikad više. Sad sam u godinama i ne da mi se nikuda ići po tim vrućinama. Vjerujte mi, bolje podnosim hladnoću. Imam visoki tlak pa se moram paziti. Osjećam vrtoglavicu od sunca i nisam više za to” – dodaje raspoloženo.
A kako bi i ljetovala s obzirom od kolike mirovine mora preživjeti mjesec.
“U obiteljskoj mirovini sam, muž je umro prije nego je uopće dočekao mirovinu. Radio je u Komunalcu, nije imao ni neku plaću. Imam svega 1.200 kuna. Nikada nisam radila. Živjela sam na selu obavljajući težačke poslove i kada sam se udala došla sam u grad. Djeca mi ne mogu puno pomoći jer imaju svojih briga i problema. Jedna kći je radila u Pounju u Kostajnici, nije dobivala plaću i ostala je bez posla. Ja živim sama. Dobila sam jednokratnu pomoć i drva, i tako iz godine u godinu” – zaključuje, već pomirena sa svojom sudbinom, dražesna baka Kata.
Iako iz Dalmacije, nije bila od rata
No, ni onima koji korijene vuku iz ljeti najatraktivnijeg dijela Lijepe naše, more nije ništa dostupnije.
Još uvijek mlada umirovljenica Boja, iako iz Dalmacije, na moru nije bila od rata Foto: Mirovina.hr
“Imam tisuću kuna mirovine zbog malo radnog staža. Suprug je u mirovini, ima 2.000 kuna. Težak je to život. Kakvo ljetovanje, od kuda? Nema se. Inače sam rodom iz Dalmacije pa nisam bila dolje od rata. S vrućinama je ove godine podnošljivo, ali ovih dana zavlačimo se u kuću kada uprži, nema nam druge. Obavljam sve pješice pa idem ranije. Djeca su odrasla, samostalna i rade” – kaže nam 64- godišnja Boja Štampar.
