Art studio Pula: ‘Ne radimo samo klasične predmete poput tanjura, već potičemo na razmišljanje’
Art studio Pula jedno je od mjesta u najvećem istarskom gradu koje nudi radionicu keramike za osobe treće životne dobi pod nazivom Senior Klub. Tamošnja vesela ekipa entuzijastica i umjetnica, na čelu s voditeljem Igorom Fabrisom, sastaje se jednom tjedno i radi s glinom na kojoj iskušava broje tehnike. Ne samo da je to odličan način kroz koji uče raditi s glinom koja im dopušta nevjerojatnu količinu kreativnosti, već se druže i vesele se. Važno je za istaknuti, da uz sve navedeno, rad s glinom ima terapeutski učinak. Ugostili su nas u Art Studiju Pula i pokazali dio vesele atmosfere, ali i iznimnih radova ovih polaznica.
Art Studio Pula | Foto: mirovina.hr
Mnoge osobe pri kraju svog radnog staža strahuju u jednu ruku od mirovine jer smatraju da će njihov društveni život patiti, neće se toliko kretati niti će raditi išta kreativno. Takav slučaj nije na radionici keramike iza koje stoji Art studio Pula u puljskom Rojcu. Tamošnje polaznice pokazale su svoju izrazito kreativnu i umjetničku crtu koju su pokušavale zatomiti, ali srećom nisu uspjele jer njihovi radovi govore da od takvog nauma nikada nisu ni trebale odustati.
Radionice keramike za osobe treće životne dobi izvrstan su način da se umirovljenice druže, vesele, uče i rade nešto svojim rukama. U svemu ih nadgleda voditelj Igor Fabris koji neprestano potiče njihovu kreativnost te im daje zadatke koje ih iz sata u sat tjeraju na to da svakim dolaskom budu sve bolje s oblikovanjem gline. Uz sve to, postoji jedan terapijski učinak rada s glinom.
‘U promišljanjima dolaze od zaključka kako napraviti određeni dio skulpture’
Riječ je o radionicama za umirovljenike Senior Klub koje traju već četiri godine. Nažalost, prve dvije godine one nisu bile konstantne, već su išle u nekoliko ciklusa. Posljednje dvije godine postoji konstantna i radionice počinju u listopadu i traju sve do lipnja. Održavaju se jednom tjedno i kreću izjutra.
Kako izgleda prosječan dan na radionicama za umirovljenike, otkrio je voditelj Igor Fabris.
– U grupi nam je uglavnom 10 do 12 osoba i ne dođu uvijek svi jer neki od njih idu u toplice. Kroz godinu pokušavamo imati neke teme i tehnike. Ovdje ne pokušavamo raditi samo klasične predmete poput tanjura, već ih želimo malo potaknuti na razmišljanje. Ovog puta su dobili zadatak da na temelju jedne Picassove slike žene naprave skulpturu. Tada u nekim promišljanjima dolaze od zaključka kako napraviti određeni dio skulpture, kako iskonstruirati neki dio, odnosno izmisliti zadnji dio slike koji se ne vidi na slici. To je malo zahtjevniji zadatak koji ih nakon prvotnog šoka tjera na razmišljanje nekoliko puta, pojasnio je Igor Fabris.
‘Na glini možete ispoljiti svu svoju negativnu energiju’
Keramika je pogodna pogotovo za osobe treće životne dobi, prema riječima voditelja, jer nije samo što nešto stvaraju, već i razmišljaju što je jako dobro. Vrlo je bitan specijalizacijski ključ jer su oni ipak grupa koja krene kao heterogena, ali s vremenom postaje homogena ili barem u nekim dijelovima.
To je jako dobro jer međusobno pričaju, razmjenjuju se iskustva i slično. Isto tako, glina ima, kao što se već zna, određeni terapeutski učinak, tvrdi Fabris koji je naglasio da na glini možete ispoljiti svu svoju negativnu energiju. Nakon toga iz radionice možete izaći sretniji i zadovoljniji. Sve je to naučio na vlastitoj koži kada se zaljubio u keramiku prije dva desetljeća.
– Moj put u keramici je počeo još prije 20-ak godina. Inače sam čovjek koji voli likovnost i srodne stvari. Problem je taj što smo mi ovdje u Puli malo izolirani i prije 20 godina nije bilo radionice keramike. U ostatku Hrvatske i je, ali nije se to toliko razvilo kao što se naknadno razvilo kroz sve te radionice. U počecima, uspio sam naći jednu keramičarku iz Pule koja mi je držala tečajeve i zaljubio sam se u tu keramiku, nakon čega je sve krenulo polako. U ovom prostoru imamo već 16 godina radionice većinom za odrasle i tu poslijepodnevnim satima. Imamo za umirovljenike u jutarnjim satima i sporadično imamo, vezano uz neke projekte, za djecu. Često surađujemo sa Školom za odgoj i obrazovanje, a tu je riječ o djeci s intelektualnim poteškoćama koji su jako dobri u radu s keramikom i s njima imamo radionice. Uz to, imamo i razne edukacije, prvenstveno za nastavnike i defektologe Škole za odgoj i obrazovanje i eventualno za neke druge skupine. Radili smo i s odgajateljima u vrtiću. Naravno, to je rezultat višegodišnjeg razvoja, misli voditelj Igor Fabris za kojeg polaznice imaju samo riječi hvale.
Voditelj je otkrio može li se rad s glinom naučiti preko interneta
Ako je netko u manjoj sredini zainteresiran za keramiku, voditelj je otkrio bi li se to moglo naučiti preko interneta.
– Sad je cijeli svijet postao globalno selo i stvarno imate mogućnost gledati online tečajeve. Pandemija koronavirusa je kao takva, koliko je donijela negativnih strana, toliko je donijela nekih pozitivnih strana u smislu da smo svi mi se malo opismenili i naučili raditi nekakve online stvari tako da u ime te salve iz cijelog svijeta dobili mogućnost da pohađamo nekakvu radionicu online i da ne morate dolaziti na neko mjesto. Uvijek kažem da je to okej i dobro, ali u jednu ruku čak i nije jer u cijeloj priči vi nemate taj direktan pristup s polaznikom. Ne možete mu reći neke stvari kako da i kako ne. Ono što uvijek spominjem je taj socijalizacijski pristup koji je veoma bitan u toj priči, ali može se, samo što je stvar u tome da morate imati dosta velika ulaganja. Morate imati peć jer bez nje ne možete peći keramiku, još je glina najjeftiniji materijal u cijeloj priči, a morate imati nekakve boje za keramiku. U nekim većim gradovima postoje neka mjesta koji pružaju usluge pečenja keramike tako da možete kupiti materijal, izraditi što želite i ondje ispeći. To može biti riskantno, pogotovo u prvoj fazi dok nije pečeno, dok ne dobijete iz gline keramiku, dodao je.
Uglavnom su žene polaznice ove radionice
Zanimljivo je i to da su samo gospođe na ovoj radionici, što je Fabris komentirao tvrdeći da je inače manje muškaraca i to u svim grupama pa i u onima koje su vezane u radno aktivno stanovništvo.
– Što se tiče treće životne dobi, povezani smo s Domom za starije osobe Alfredo Štiglić još od 2008. godine. Imamo grupu i unutar Doma za starije osobe koja se održava jednom tjedno. Ondje smo imali osobe od 90 godina koje su sudjelovale u radionicama i moram priznati da su jako aktivni i godi im taj socijalizacijski, ali i radni proces. Pohvalio bi i dom Štiglić koji je od naših samih početaka s nama. Sve to pokušavamo i uobličiti u nekakve izložbe jer ona, sama po sebi, je promocija njih jer im dajete priliku da netko vidi njihove radove, zaključio je voditelj Igor Fabris.
Bivša liječnica umirovljeničke dane provodi uz keramiku
Jedna od članica radionice Art Studija Pula je i gospođa Esin koja ondje sudjeluje već dvije godine. Smatra da je to fenomenalan način provođenja dijela slobodnog vremena u umirovljeničkoj dobi iz više razloga. Jedan od njih je i taj jer ima društvo i Igora kao perfektnog voditelja koji ih podučava raznim tehnikama
– Veliko oduševljenje kada dođete s dijelom na kraj, kakvo god da je, vaše je i jedno je od prvih. Prezadovoljne smo jer malo čavrljamo, malo se zafrkavamo, a opet malo smo i ozbiljne. U okviru Senior Kluba pri Štigliću, subvencionirani su svi projekti za sve osobe koje su starije od 65 godina. Za relativno malenu cijenu možete prisustvovati različitim grupama, tvrdi gospođa Esin.
Ona je, uz radionice keramike, i polaznica tečaja naprednog učenja engleskog jezika.
– Učila sam engleski, ali kako ga ne rabim onda jednostavno gubim rječnik. To je opet jedna zgodna grupa u kojoj lijepo provedete vrijeme i priča se o dnevnoj problematici. Postoje i sportske grupe u kojima se nudi joga, tai chi, folklor i plesnu grupu. Postoje radionice za informatiku i slikanje uz sve to. Prelijepo, predobro i mislim da je potrebno za čovjeka, raditi nešto što je izvan njegove dnevne rutine, dodala je.
Oduvijek je maštala da će se baviti ovako nečim
Ako imate dašak umjetničkog u sebi, onda u tome sudjelujete, smatra gospođa Esin koja prati malo i likovnjake i glazbenike. To je ono za dušu, prema njenim riječima. Za tijelo ćemo, kako tvrdi gospođa Esin, jesti i piti, ali za dušu treba nešto malo više. Dok nije postala polaznica ove radionice, gospođa Esin je uvijek maštala kako radi na lončarskom kolu.
– Evo nešto smo zavrtjeli, krenuli smo raditi naš primjerak lonca tako da se oni sad suše. Nije isto raditi na kolu ili evo kao što sada kolegica tuče palicom po glini. Moram priznati da ovo s palicom dobro dođe za fizičko pražnjenje, rekla je gospođa Esin koja je otkrila da je bila liječnica i od tog posla nije imala vremena nizašto.
Priznala je kako je oduvijek maštala o tome kako će se nečim sličnim baviti u mirovini jednog dana. Tada se sjetila riječi svoje majke koja joj je kazala: ‘Ćerce, ako ne budeš sad, to u mirovini zaboravi jer nećeš imati vremena’.
Tako je gospođa Esin pronašla vremena i za dvije aktivnosti u tjednu.
‘Djeca su učila od nas, a sad mi učimo od voditelja Igora’
S druge strane ovog stola za kojim su same kreativke, sjedila je gospođa Laura koja je također radila na Picassovom djelu o kojem nam je rekla nešto više.
– Riječ je o glavi žene s njegove slike koju sam ja odabrala. To bi trebala biti skulptura, ali što će ispast vidjet ćemo, našalila se gospođa Laura.
U nastavku je otkrila kako su kolegica i ona došle na radionicu keramike u listopadu, čim su otišle u mirovinu. Njihova je želja bila sudjelovati u jednom ovakvom programu jer su i jedna i druga bile nastavnice predškolskog odgoja i kreativnost im je bila potrebna. Radile su jako puno s djecom tako da sada rade nešto za sebe.
– Radila sam s drugim različitim materijalima, malo s glinom, ali ovo je sasvim nešto drugo. Mi smo početnice. Kao što su djeca učila od nas, sada mi učimo od Igora i od kolegica koje su tu duže vremena. Lijepo nam je i jedva čekamo svaki četvrtak. Znamo već što ćemo raditi, kome od prijatelja, obitelji, pokloniti pa čak nešto i po narudžbi zbog boja i sličnoga, tvrdi gospođa Laura. Ona je, naime tek prošle godine saznala za keramiku kada je bila na obiteljskoj radionici s nećakinjom u kolovozu.
– Kada sam vidjela sve ovo, djela ruku ovih ljudi, to me je još više povuklo. Inače sam umjetnička duša i cijenim umjetničku struku. Nadam se da ću uspjeti dogodine ići i na slikarstvo kao se oslobodi koje mjesto, istaknula je gospođa Laura Grubišić.
Gospođa Milena započela je kao volonterka prije 10 godina
Nakon kraja radnog staža i odlaskom u mirovinu, gospođa Milena je počela s volonterskim radom, a naknadno se uključila i u radionicu keramike.
– Počela sam još u Domu za starije osobe Alfredo Štiglić kao volonterka. Počela sam prije 10 godina i od tada dolazim jedanput tjedno od listopada pa do lipnja. Jedanput tjedno radimo u radionici sa svim umirovljenicima koji su tamošnji štićenici i članovi doma. Ovdje sam počela prije dvije godine, isto kao i većina žena. Ovdje sam puno više naučila zato što se više tehnika uči s umirovljenicima i štićenicima doma. To su mahom osobe od 80, 90 godina. S njima se rade neke jednostavnije stvari koje oni vrlo rado rade, ali i to sve ide po malo sporije, pojasnila je gospođa Milena.
‘Sve manje ljudi ima smisla u posljednjem desetljeću’
U posljednjem desetljeću, prema riječima gospođe Milene, sve manje ljudi ima smisla. Prije 10 godina, kako kaže, bilo je stvarno kvalitetnih polaznika s radovima koji su se mogli stvarno svugdje prezentirati. Došlo je do promjene u ljudima, odnosno promjena generacija.
Na volonterstvo je nagnalo baš to što je osjetila da može i tada joj se otvorila jedna prilika koju je prepoznala na vrijeme. U samim počecima, cijeloj priči se priključila volonterski što će trajati, kako je rekla, dokle god ima snage.
Inače, gospođa Milena je bila referentica nabave, odnosno komercijalistica. To je radila cijeli život i otišla je u mirovinu iz svog privatnog biznisa. umirovljena je već 20 godina i odlučila je napraviti veliku promjenu.
Djelić atmosfere i radova iz Art Studija Pula možete vidjeti u galeriji ispod:
