Anđa Marić: “Starijim ljudima želim ponuditi put od goleme tuge do velike sreće”
Pjevačica i spisateljica smatra da bi ljudi treće dobi trebali biti sretni, jer su imali lijep život te naučiti kako sami sebi mogu uljepšati starost. U vrijeme poskupljenja, inflacije, s mirovinama koje su i bez toga nedostatne za život, starije ljude želi umiriti pa priprema knjigu dnevnih motivacija. Videa na njezinom YouTube kanalu su besplatni, a nisku cijenu “Male škole za veliki život” stavila je zato da si je svatko može priuštiti…
Anđa Marić, Foto: Privatni album
– Živimo u svijetu informacija i svatko tko želi, i ako želi, može promijeniti svoju stvarnost. Mislim da je treća dob prekrasno vrijeme kada možeš otkriti sam sebe. Ima načina da potpuno promijeniš svoj život, i to govorim ja, koja sam počela od nule. Bolesna. Ljudi bi trebali biti zahvalni što su imali lijep život i naučiti kako mogu uljepšati svoju zrelu dob i starost – rekla je Anđa Marić za Mirovina.hr.
Otkriva kako pozitivnim stavom promijeniti svijet
Pjevačica, spisateljica, manekenka… puno je toga čime se Anđa bavila, razvija se i dalje, i ne prestaje raditi na sebi. Došla je do toga da ima svoju školu, “Malu školu za veliki život”, u kojoj među ostalim uči ljude kako se nositi s nevoljama koje ih tište, kako da ih okrenu u svoju korist. “Kad vas bolest prisili da zaklopite oči i pogledate unutra, otkrijete svijet mnogo veći od ovog vanjskog”, njezine su riječi. Pitamo je što je sve čučalo u njoj, čekalo da se razmaše u punom sjaju?
– Kada uđeš u sebe i odvojiš se od tijela, shvatiš da si ti puno više nego što je to tijelo. Htjela sam da svi budemo povezani, shvatila sam što je ljubav. Najjača sila u našem svemiru. Danas sam zdrava, sretna i ispunjena žena koja ima sve i moj je put nadahnuo mnoge. Zbog toga sam jako sretna – kaže.
Iza nje su bolna iskustva, devetogodišnja borba za skrbništvo nad sinom Gašparom i multipla skleroza, s kojom se hrabro nosi. Mnogo je nevolja prebrodila zadnjih desetak godina, a pjevačica i spisateljica danas kaže da je “svijet predivno mjesto”. S veseljem pomaže ljudima da naprave taj preokret – od goleme tuge do velike sreće. Otkriva im kako da pozitivnim stavom mijenjaju svijet, život.
– Ljudi ti najviše vjeruju kada utjelovljuješ to što govoriš. Ono što je pomoglo meni, predajem dalje i nadograđujem. To je od neuroplastike, epigenetike, pozitivne psihologije, duhovnosti do metafizike – govori Anđa.
Ljubav budi pozitivne kemikalije, mene je izliječila
Nakon knjiga za djecu – dva izdanja “Afre”, “Tajna zmajskog mosta” i “Rigo i Janči” – želi objaviti i knjigu za stariju populaciju. U vrijeme poskupljenja, inflacije, s mirovinama koje su i bez toga, nedostatne za život, želi ponuditi nešto što bi treću dob ohrabrilo, utješilo, umirilo…
– Baš iz tog razloga pripremam knjigu dnevnih motivacija, a moji videi na mom YouTube kanalu su besplatni. Iz istog razloga sam i stavila tako nisku cijenu školice, kao pet kutija cigareta, 250 kuna mjesečno, da si je svatko može priuštiti – kaže.
Njezinu školicu već je upisalo dvoje ljudi iznad 65 godina. Anđa ih hvali, kaže da su moderni, otvoreni i spremni za nova iskustva.
– Svijet se mijenja. Savjeti iz iskustava naših roditelja ili baka više ne vrijede. No divno je kad netko svoja iskustva pretoči u mudrost, jer mudrost nema emocionalni naboj, gorčinu, strah, sumnju i sve što izvire iz straha. Prekrasno je slušati i razgovarati s takvim ljudima. Isto tako mislim da je starost privilegija koju nemaju svi – govori.
Shvatila je da je za fizičko i psihičko zdravlje najvažnije govoriti sam sebi “Volim se, volim se, volim se”? Time je mnoge pozitivne promjene prizvala u svoj život. Studentica je neuroznanstvenika, doktora Joea Dispenze i otkad je pročitala njegovu knjigu “Placebo ste vi” osvijestila je moć pozitivnih misli.
– Na njegovim smo radionicama učili neuroznanost, neuroplastiku, epigenetiku… Znam koliko pozitivnih kemikalija izaziva zahvalnost i ljubav. Više od 1300, oko 1400. Mene je izliječila ljubav – kaže.
Anđa Marić, Foto: Privatni album
Njezin povratak u glazbu zapravo je potvrda da prepreke postoje samo u našim glavama. Dugo radi na sebi i zna kako funkcioniraju naša tijela, mozak i misli. To su, priča, zapravo unutarnji razgovori koje vodimo sami sa sobom, neprekidno.
– Treba se upitati jesu li te misli, odnosno ti razgovori, podržavajući ili obeshrabrujući? Kad sam sve to naučila, ohrabrilo me i potaknulo da potpuno promijenim svoju zdravstvenu i životnu situaciju. Proces sam završila putovanjem u Meksiko. Išla sam sama, da si dokažem da sve mogu – priča.
Zamišljam svoju starost i veselim joj se
Na 18-dnevno putovanje pozvala ju je prijateljica Courtney. Ona je bila “onaj pozitivni okidač”, koji je sve okrenuo naopačke. I nabolje.
– U njezinoj sam grupi podrške. U Meksiku me je potaknula da napravim svoju grupu na hrvatskom jeziku, to sam i napravila. I to je ta “Mala škola za veliki život” – rekla je Anđa.
U školicu se mogu prijaviti svi, ali ona odlučuje tko je spreman za online školicu, a tko nije. Funkcionira tako da svakog utorka polaznici dobiju novo predavanje, snimku koju mogu gledati kada god žele i ona im ostaje zauvijek. Uz nju dolazi i nekoliko stranica PDF-a s detaljnim objašnjenjima i linkovi na sve stvari o kojima im govori tako da polaznici mogu potražiti više informacija ako ih zanima. Raspon godina njezinih polaznika, u ovom trenutku je, od 18 do 65. Vikendom se druže na Zoomu gdje joj mogu postaviti pitanja, pa Anđa dodatno objašnjava sve što nije jasno. Ima i zatvorenu grupu podrške na Facebooku.
Svaki dan snima i video na svom YouTube kanalu, a u planu je i knjiga “365”, njezinih 365 dana kao dnevne motivacije.
– Na YouTube izazov sam jako ponosna, danas sam na 305. danu. Bio mi je cilj pojaviti se u svom životu svaki dan bez obzira na to kako se osjećam. Htjela sam prestati odgađati život na način “kad budem…” Sve emocije izviru iz dvije osnovne, a to su ljubav i strah. Ja ne biram strah gotovo nikad, odnosno, ako se probudi, pazim da odmah promijenim svoju misao i pitam se “Što bi učinila ljubav?” – govori Anđa.
Živi u sadašnjosti i ne razmišlja o budućnosti. No to ne znači da nije pokušala zamisliti svoju starost.
– Ne samo da sam zamišljala svoju starost, nego joj se čak i veselim. Obožavam svoje godine, obožavam svaki dan koji mi dođe na poklon i cijenim svaki trenutak. A zamišljala sam i detaljno svoju smrt što je izuzetno zdravo, jer zbog toga dobiješ perspektivu koliko voliš život i počneš pozitivnije gledati na život. Svaki dan živiš do kraja, kao da ti je posljednji – priča.
Ni sanjati nisam mogla tako tople reakcije publike
Niske mirovine, iznose koje ljudi primaju za pošteno odrađeni cijeli radni vijek ne želi komentirati, jer inače ne komentira stvari na koje ne može utjecati. Ali ističe da se u njezinoj školici uči kako kreirati vlastiti život. Sve je, priča, naslonjeno na znanstvene činjenice, čak i na Bibliju i razne smjerove duhovnosti. Polaznici zajedno s njom imaju toliko fenomenalne rezultate da je Anđa oduševljena.
Anđa Marić, Foto: Privatni album
Njezin odnos prema starijima uvijek je bio odličan jer je, smije se, lijepo odgojena. Prvi od kolega glazbenika kojeg je upoznala bio je pokojni Oliver. Još je bila izvan estrade, imala je samo 17 godina. Kaže kako je Morski vuk bio izuzetno ljubazan i drag prema njoj. Nakon toga, kad je već bila u estradi, upoznala je Gibonnija, kad je pjevao “Zlatne godine”.
– Kad smo dobili Porina, ja sam se popela na stol, od sreće da proslavim u toj dvorani gdje su se primali Porini. Prišla mi je Josipa Lisac i rekla “Svaka ti čast, tako se slavi kad dobiješ Porina”. Sjećam se i divnih savjeta Marijana Bana iz Daleke obale – govori Anđa.
Nova pjesma koju radi s bratom Jerkom uskoro bi trebala ugledati svjetlo dana. Trebala je izaći oko Valentinova, no zaustavila ju je korona. Zahvalna je što je imala blage simptome i da je sad opet zdrava i spremna na nove izazove. Pjesma je sad u pripremi. Prije nje, krajem 2021. izašla je i “Srce mi je na mjestu”, duet s bratom Jerkom. Reakcije su bile fantastične. I publike i obitelji.
– Tata je sretan što Jerko i ja opet radimo zajedno. Najbitniji su mi komentari publike, oduševljena sam kakve su poruke bile ispod videa na YouTubeu. Toliko toplu i lijepu reakciju publike nisam mogla niti sanjati. Zato sad baš s guštom radimo novu pjesmu – kaže.
Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:
- Dado Topić: Ne znam tko će u Hrvatskoj raditi za 20 godina, da bi od tog rada živjeli i drugi
- Žarko Savić: “Briga države nije osigurati jelo u pučkoj kuhinji, nego da se normalno živi”
- Zlatko Turkalj Turki: “Kada čujem kakve mirovine ljudi primaju, tužan sam”
- Jasna Odorčić: “Nisam se bojala ni groma, ni zmija, ničega… ali mirovine se baš bojim”
- Giuliano: Čovjek koji je 35, 40 godina ostavio u nekoj firmi, apsolutno je zaslužio bolje, više
- Ivica Bubalo: “Otkako imamo državu, nema nam veće sramote od mirovina!”
- Ella Jantoš: Opleo bi me strah da razmišljam o mirovini, ni sad nisam gazda svoje sudbine
- Majerović-Stilinović: Teško je pored toliko reklama obilja gledati starije kako kopaju po kontejnerima
- Kostadinka Velkovska: “Radila sam četiri desetljeća, kakvu ste mi mirovinu dali?”
- Zdravko Šljivac: Je li uz tolike uhljebe moguće povisiti plaće pa da i mirovine budu veće?
- Ivanka Boljkovac (66): Sramota je, mirovine su tako male, a cijene su otišle nebu pod oblake
- Siniša Vuco: Političari su danas zvijezde, oni ne vide koliko siromaštvo i nepravda bole ljude
- Boris Blažinić: Društvo starijima šalje poruku “Ajde umri, da riješimo to, da nam nisi teret”
- Mario Sedmak: “Nisam nezadovoljan, ali po izračunu mirovine morat ću se puno toga odreći!”
- Jasenko Houra: Kakvi smo to ljudi kada šutke dopuštamo takav odnos prema starijima?
- Neno Belan: Niti su mirovine pravedne, niti se igra ‘fair play’ prema umirovljenicima
- Dimitrije Popović: Svi koji su pridonijeli kulturi društva, trebali bi imati bolje mirovine
- Pero Galić: “Ljudi su se toliko naradili, a država im daje 2.000 kuna mirovine. Nitko od toga ne može živjeti”
- Julijana Matanović otkrila iznos mirovine: “Nije mi neugodno to reći”
- Alen Vitasović: Gledam umirovljenike kako bez sjaja u očima piju kave. Uništila ih je država
- Branko Schmidt: Da se duboko posramiš kad vidiš iznose mirovina i zapitaš kamo idemo
- Vicko Budilica: Zašto država svakome od nas ne bi davala 5000 kuna ama baš svaki mjesec?
- Ronald Braus: Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima
- Stephan Lupino: Rado darujem starije, teško mi je gledati ih kako se muče, zaslužili su bolje
- Seid Memić Vajta: Više ni zlatna ribica ne može pomoći niti mladima niti umirovljenicima
- Slaven Knezović: “Otkad znam za sebe umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem”
Vlasta Ramljak: Zaboli me srce kad vidim da stariji skupljaju povrće koje ostane na tržnici - Stanko Šarić: Nadam se dobrom zdravlju i radu do kraja, jer od mirovine je nemoguće živjeti
- Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”
- Đelo Hadžiselimović: “Odabrao sam užitak, mir, poljoprivredu i svoje maslinovo ulje”
- Hus: Visina mirovina odraz je sposobnosti političara, znaju dati sebi, ali ne i ljudima
- Dalibor Petko: Volim slušati kako su živjeli Brega, Čola, Kalember… ali im ne zavidim
- Zoran Vakula: “Mirovinu priželjkujem već sad i nadam se uživanju u njoj bez dodatnog rada”
- Piko Stančić: “Ljudi su radom zaslužili barem tri puta veće mirovine”
- Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
- Denis Latin: Odnos prema umirovljenicima pokazuje odnos društva prema radu i stvaranju
- Matija Prskalo: “Ženi koja je prije 50 godina umjesto lošeg braka odabrala ljubav, dala bih medalju za hrabrost”
- Suzana Mančić: Raduje me biti umirovljenica, želim i u starosti biti njegovana i dotjerana
- Antun Ponoš: “Ne mogu okrenuti glavu od ljudi u potrebi, posebice ne od onih starijih”
- Mladen Burnać: Tata ima 86 godina, slab je i bolestan. Kako bi od mirovine preživio da nije sa mnom?
- Duško Ćurlić: Teško je dati savjet u zemlji koja ima barem milijun različitih ‘stručnjaka’
- Daniela Trbović: Mama je imala moždani udar pa sam usavršila njegu teških bolesnika
- Šajeta: “Divim se energiji starijih ljudi, moja baka je do zadnjeg dana pričala o seksu”
- Zuhra: Uzrujam se kad vidim da su političari sebi dali 15 puta veće mirovine nego drugima
- Edo Vujić: U mirovini imam vremena na pretek, ali nedostaje mi osjećaj užurbanosti
- Đuka Čaić: Umjetnici ne poznaju pojmove nerad ili mirovina, rade dok ih ljube muze i bogovi
- Ivica Propadalo: Nikako da i mene pozovu na cijepljenje, valjda to znači da sam još mlad
- Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”
- Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
- Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
- Vojo Šiljak: Radije se šalim nego žalim na život nas umirovljenika
- Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
- Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
- Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
- Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
- Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
- Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
- Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
- Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
- Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
- Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
- Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
- Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
- Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
- Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
- Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
- Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
- Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
