Ana (72): ‘Nekakav optimizam uvijek mora biti kao putokaz koji vas vodi naprijed’
U šetnji jednim zagrebačkim kvartom sreli smo gospođu Anu, umirovljenu zdravstvenu djelatnicu koja nam je ispričala o svojem nekadašnjem poslu, kao i o tome čime se sve bavi u mirovini, o čemu razgovara s unukom, a dala nam je i vrlo korisne zdravstvene savjete za umirovljenike.
Umirovljenica Ana | Foto: Mirovina.hr
Umirovljenica Ana je s nama podijelila nekoliko mudrosti, otkrila nam je čime se bavila prije, a dobili smo i odlične savjete za zdravlje, ali i za razgovor s unucima.
‘Ne treba uvijek biti pesimističan’
Ana u mirovini uživa i zadovoljna je jer ima hobije koji joj omogućavaju da se kreće i da ostane aktivna.
– U mirovini se bavim kućom, bicikliram, imam i vrt, ali samo za potrebe naše obitelji. To je način na koji provodim najviše vremena. Mogu reći da mi je rad u vrtu hobi i da me opušta. Mislim da je to jedan način kako da čovjek u mirovini još uvijek ostane aktivan. Krećete se, imate nekakve koristi od toga, uložili ste trud u taj vrt, ali nešto vam se i vratilo. Bez obzira na ove nepogode nekako se već snalazimo, rekla nam je umirovljenica Ana.
Ipak, priznala nam je da u mirovini nije sve jednostavno, ali i kako baš zato treba uvijek postojati nekakav optimizam. Otkrila nam je kako joj je bilo potrebno neko vrijeme da se navikne na prelazak s posla u mirovinu.
– Kada cijeli život radite na istom mjestu, naravno da je odlazak u mirovinu jedna velika prekretnica. Morate si naći nekakvu zanimaciju. Mislim da bi svaki od nas umirovljenika, ako može, trebao pronaći nešto što bi ga zadovoljilo da u tim poznim godinama ipak nekako provede svoj život do kraja mirno i relativno ugodno. Naravno da se susrećemo i mi s razno raznim problemima, ne sviđaju nam se sve stvari, ali neke od njih se mogu promijeniti, a neke ne mogu i s time se treba pomiriti. Ne treba čovjek biti previše pesimističan. Nekakav optimizam uvijek mora biti kao putokaz koji vas vodi naprijed, iskreno nam je rekla umirovljenica.
Treba voditi brigu o zdravlju
Zanimalo nas je i čime se prije bavila, a saznali smo da je njezina vrsta posla znatno utjecala na način na koji sada živi.
– Bila sam zdravstveni radnik i susretala sam se s mnogo različitih ljudi i situacija. Radila sam na takvom odjelu gdje se ljudi bore protiv bolesti koje za sada nemaju pravog lijeka, ako se ne dođe na vrijeme. Kada to vidite i gledate cijeli život, onda vidite da postoje ljudi koji se bore i koji se ne prepuste bolesti, isto tako postoje oni koji se kada odu u mirovini ne prepuste tome da su stalno doma ili da su od svih zaboravljeni. Mislim da to daje čovjeku ove struke nešto što nas tjera naprijed i da nam ne dozvoljava da se opustimo do kraja, kazala nam je sugovornica.
S obzirom na to da je gospođa Ana radila u zdravstvu, zanimalo nas je i ima li kakav savjet za umirovljenike, a ona nam je podijelila vrlo korisnu informaciju.
– Najvažnije je da osluškuju svoje tijelo. Ono je prvo to koje reagira. Znam da se dugo čeka na pojedine pretrage i da su ljudi nestrpljivi, ali treba biti uporan, strpljiv, pronaći vremena i ići na preventivne preglede. Savjetujem umirovljenicima da vode brigu o zdravlju i na taj bi način mogli ipak produljiti svoj život i proživjeti mirovinu prema svojim mogućnostima. Ako čovjek ima nešto s čime se zadovolji, iako to bile male stvari, mislim da je to dovoljno. Treba biti optimističan, objasnila nam je umirovljenica.
Unuku uvijek kažem ono što je za njegovu dob
Za kraj smo saznali da ima i unuka, a rekla nam je o čemu sve priča s njime i je li popustljiva u nekim stvarima.
– Imam unuka od 11 godina koji me redovito posjećuje. Pokušavam mu primjereno godinama reći neke stvari iz života. Pokušavam mu uvijek reći ono što je za njegovu dob. Naravno da nekad i popustim kada ne bi trebalo, ali nije mi žao. Smatram da krutost ne vodi ničemu. Kažem mu sve što ga zanima iz bilo kojeg područja. Nema pitanja na koja mi stariji ne bi mogli odgovoriti primjereno na dob djece, rekla nam je na kraju Ana.
Bake i djedovi često čuvaju unučadi, a više o čuvanju unučadi, ali i postavljanju granica nam je u ovom tekstu opisao psiholog Bojan Klapčić.
