Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva

Tata hrvatskog mjuzikla, 85-godišnji Alfi Kabiljo govori o svjetskim uspjesima, stajaćim ovacijama 40.000 ljudi u Rio de Janeireu, zašto je odbio sve svjetske ponude za preseljenje, pa i Hollywood, te zašto nema ni dana staža u struci – arhitekturi.

Alfi Kabiljo, Foto: Privatni album

Ni korona ni odlazak u mirovinu moj život nisu puno promijenili. Dugačak i zdrav doručak s puno voća, kozjih proizvoda, tenis ili skladanje, lobiranje, ručak s obveznom juhom, glavnim jelom i vrhunskim vinom. Poslijepodne mali odmor i nastavak na skladanju ili aranžiranju. U međuvremenu vježbe istezanja, sobni bicikl i malo vježbe s utezima. Večeri provodim uz tv ekran gledajući dobre filmove, priča nam Alfi Kabiljo (85).

Dani tate hrvatskog mjuzikla bez obzira na pandemiju jednako su užurbani. Napisao je dvije pjesme, jednu za Radojku Šverko, drugu za Đanija Stipaničeva. S velikim pjesnikom Matom Marasom piše i ciklus tzv. Ozbiljnih pjesama o ženama iz grčke mitologije za fantastičnu Ladu Kos.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Kako sam sretan da mogu surađivati s takvim svjetskim interpretima – kaže Kabiljo.

Kad odu u mirovinu, ljudi obično uspore s tempom. Kabiljo je pun motivacije pa radi intenzivno kao i nekad. Glazba i sport, rekao je, motiviraju ga cijeli život. Jedan je od naših najpopularnijih hrvatskih skladatelja, nazivaju ga kraljem hrvatskog mjuzikla, ima međunarodnu reputaciju, dirigent je, aranžer i producent, autor glazbe za pedesetak filmova i stotinjak TV serija i kazališnih predstava, a uz sve to diplomirani arhitekt, strastveni tenisač, skijaš i kulinar… Njegovu svestranost teško je i pokušati opisati. Nešto se uvijek izostavi.

– Zaboravili ste plivanje. Kao pionir osvojio sam prvenstvo Zagreba i u momčadi Naprijed plivao na pionirskom prvenstvu SFRJ. Dan danas plivam na moru dva puta dnevno u Poreču i u dobroj sam formi – govori skladatelj.

Svijet ga obožava, a on nije htio iz Zagreba

U uistinu zavidnom opusu bavio se žanrovima od opere i mjuzikla preko filmske i televizijske glazbe do šansona. Teško mu je reći što mu je najbliže, najdraže. Koji puta je to ono što momentalno sklada. Voli šansone, drugačije su od šlagera, i u glazbi, a naročito u riječima. Teme su, govori, protestne, političke, socijalne, posvećene gradovima, ekološke i, naravno, ljubavne. Radio je s velikanima poput Dedića, Krajača, Britvića, Majdaka i Sabola. Nakon kratkog razmišljanja ipak kaže da su mjuzikli i opera najdraži.

– Nažalost, kazalište Komedija u ovom stoljeću neće niti jedan moj novi mjuzikl. Najprije je bivši direktor Niko Pavlović odbio dva mjuzikla „Krapci“ o krapinskom pračovjeku i „Madame Hamlet“ o Sari Bernhardt koja je u Zagrebu igrala kao žena Hamleta. Još jedan bivši direktor Krešimir Batinić me čak tri mjeseca nije htio primiti i za sva tri moja nova mjuzikla „Madame Hamlet“ (M. Maras), Krađa Mona Lise (M. Gavran) i Marylin Monroe (I. Krajač) rekao da to ništa ne valja. Pitam je li slušao, pogledao ili prosvirao notni album ili pročitao libreto. Ništa od toga, to sve ništa ne valja. Nikad u mom životu od Ria do Tokya, Parisa, Londona me nije nitko tako bezobrazno i ponižavajuće “otpilio” – rekao nam je Kabiljo.

Alfi Kabiljo i zvijezda “Jalte” – Sanda Langerholz, Footo: Privatni album

Skladatelj ipak dodaje kako bivši direktor Komedije ipak nije bio tako loš, jer u prošlom mileniju postavio njegove uspješne mjuzikle „Car Franjo Josip u Zagrebu“, „Kralj je gol“ i „Tko pjeva zlo ne misli“. Iza njega je golem opus, ali
prva asocijacija na Alfija Kabilja i dalje je kultni mjuzikl – „Jalta, Jalta“. Najveće veselje mu je i danas uspjeh s Radojkom u Rio de Janeiru.

– Godi mi to, ali ima i gorkog okusa jer je Niko Pavlović svojedobno skinuo „Jaltu“ i mjuzikl se nije igrao 15 godina, a dobio je novac od Grada za novu postavu. Milan Grgić iz protesta više nikada nije došao u Komediju na svakodnevnu kavu. Ja sam kontaktirao sve voditelje kulture grada, ali uzalud, a gđa Andrea Zlatar Violić u svoja dva mandata nije me htjela ni primiti na razgovor. „Kralj je gol“ je bolji od „Jalte“, ali je problem što nakon premijere nisu igrali tri mjeseca. Da nije Vlado Štefančić stalno držao „Jaltu“ na repertoaru ne bi bilo tog uspjeha – smatra Kabiljo.

Od malih nogu volio je glazbu. Još kao klinac učio je svirati klavir, a kao 15-godišnjak je uvjerio roditelje da ga puste u London. Tamo je gledao mjuzikle, slušao najbolje simfonijske orkestre, bio na prvim rock koncertima. Obogatio je i proširio svoje glazbeno obrazovanje. Osim partitura i ploča, tad je, prisjeća se, kupio i traperice i dobio špotancije od razrednice jer nosi kapitalističke hlače. Kabiljo je završio i studij arhitekture. Otkud glazbenik u arhitekturi? Ili arhitekt u glazbi? I ima li i dana staža u struci?, pitamo.

– U arhitekturi, tražeći posao, stalno su mi govorili da dođem drugi mjesec, pa sam počeo zarađivati kao aranžer, pijanist i vođa svog banda – kaže.

U to vrijeme njegovi uzori bili su Stravinski, Šostakovič, Ravel, Gershwin, a od naših Nenad Grčević i njegov profesor Rudolf Matz. Kao takvi, ostali su do danas. Jako važni u njegovom životu. Dobivao je nagrade na eminentnim
svjetskim festivalima. Njegove su skladbe pjevali Tereza, Kićo, Zdenka Vučković, Miro Ungar, Radojka Šverko…

Tereza i Alfi, glazbenici svjetske reputacije; Foto: Privatni album

– Svi pjevači koji su bili sa mnom na 37 svjetskih festivala bili su sjajni. Ipak mi je najdraži Rio de Janeiro, najveći na svijetu po sudionicima i žiriju. Kad je Radojka pjevala na završetku „Svijet je moj“ 40.000 gledatelja se diglo na noge i pjevali su zajedno s nama. Senzacionalno. Nagrade u Tel Avivu, Tokyu, Seoulu sve s Kićom, Radojkom, Vicom, Terezom…, sve su to nezaboravni događaji – govori.

Kao najemotivniji trenutak u karijeri izdvaja Rio de Janeiro i nastup Radojke Šverko. Uprave te “stajaće ovacije”, u Riju, kao i u austrijskom Gradišću s mjuziklom „Kralj je gol“, na gradišćanskom dijalektu, prije tri godine, najveća su u profesionalna veselja.

Sharon Stone voljela se družiti s Kabiljom

Početkom 90-ih napisao je glazbu za nekoliko filmova u Hollywoodu, primjerice, za triler “Scissors” u kojem je glumila Sharon Stone. Zvijezda je na njega ostavila pozitivan dojam.

– U Hollywoodu sam se dosta često s njom družio. Vrlo je šarmantna, seksipilna i duhovita – kaže Kabiljo.

Do Hollywooda je došao preko našeg glumca i njegovog divnog prijatelja, Davora Antolića koji je dao Alfijevu filmsku gramofonsku ploču poznatom producentu Weintraubu. Kasnije je on u Zagrebu radio koprodukciju s Jadran filmom i po dolasku u Zagreb, odmah potražio Kabilja. Rekao je da hoće upoznati skladatelja o kojemu svi u Hollywoodu pričaju da je sjajan. Nuđeno mu je i da ostane u Hollywoodu, no Kabiljo je to odbio.

– Nudili su mi da ostanem i u Barceloni, Riu, Los Angelesu; zvali su me u Argentinu, nudili dirigiranje showa u Las Vegasu… Ali ipak sam ostao i radio u Parizu i Londonu. Kad je nastao štrajk studijskih muzičara u Parizu otišao sam natrag u Zagreb i ostao jer je tu najljepše. I blizu je Parizu, Londonu i Beču – govori Kabiljo.

Alfi Kabiljo, Foto: Privatni album

Od prvih trenutaka do danas živi svoj san, bez obzira dirigira li svoju glazbu sa Simfonijskim orkestrom ili netko svira njegovu komornu glazbu. Divna sjećanja vežu ga uz Vicu Vukova. Ovih dana izlazi i album „Vice Vukov pjeva pjesme Alfija Kabilja“. Vukov je pjevao Kabiljev „Dolazak“ za pjesmu Eurovizije.

Mladi danas rado slušaju njegove skladbe i prate njegov rad

– Izvrsna je to pjesma, ali su nas BiH “predriblali”. Poslije je tu pjesmu Tereza sjajno snimila u Parizu. Kad sam dobio propozicije za festival u Tokiju, a već sam napisao finale „Jalte“ „Neka cijeli ovaj svijet“, otišao sam kod njega da to snimimo na moj kazetofon i poslali. Dobili smo pozivnicu s plaćenim, tad grozno skupim aviokartama, i dobili drugu nagradu. Za Zagrebfest sam za njega napisao „Tvoja zemlja“, a genijalni Drago Britvić je napisao riječi. Još sam s njim realizirao dvije LP ploče – prisjetio se.

Danas mladi glazbenici prate njegov rad, mladost voli slušati njegove pjesme.

– Godi mi kad mladi slušaju i analiziraju moje skladbe i oduševljavaju se harmonijama. Uskoro će i izaći mojih 30 skladbi u izdanju Cantusa i Hrvatskog Društva Skladatelja – kaže Kabiljo.

I danas, unatoč koroni, puno radi. Pandemiju je prihvatio kao realnost i ne prati situaciju. Neka, govori, struka odradi taj posao. Bilo mu je apsurdno tek što nije smio igrati tenis.

– Moj partner Neno Šepić i ja igramo singl, a i treniram s profesionalnim trenerom g. Ljevakovićem. Čuvam se i ponašam se odgovorno, što svima preporučujem – kaže skladatelj kojemu unatoč silnim obvezama ostaje vremena za duge razgovore s unukama.

– Vrlo sam povezan s obitelji, a s četvero unučica iznimno prisno. Sve su talentirane i uspješne i u nekim segmentima imamo dosta zajedničkog – kaže.

Više životnih priča poznatih umirovljenika:

• Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
• Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
• Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
• Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
• Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
• Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
• Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
• Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
• Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
• Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
• Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
• Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
• Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
• Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
• Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
• Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
• Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
• Ksenija Urličić: “U mirovini sam okrenula vedru stranicu života”