Aktivna mirovina kakvu svi priželjkuju: Štefica i Branko umirovljenici su na motoru
Štefica i Branko Valušek iz Sesvetskog Kraljevca su pomalo neobični baka i djed. Imaju kćer, dvije unuke i čitav niz različitih aktivnosti pa ih je malo teže pronaći kod kuće, osim ako se ne bave okućnicom i vrtom. Pravi su primjer kako u mirovini život ne mora biti monoton.
Štefica i Branko Valušek dijele poslove oko uređenja okućnice i vrta
Par veselih umirovljenika pronašli smo nedaleko Sesveta. Njihova okućnica i vrt savršeno su uređeni. No to nije sve čime se ovaj zanimljiv par bavi:
„Volim raditi sve oko cvijeća i vrta, ali uz to idem redovno na vježbanje 2x tjedno: imam gimnastiku i nordijsko hodanje kroz šumu. U grupi nas je 15-20 i nisam najstarija“, smije se 77-godišnja Štefica kojoj i priprema vrhunskih kolača i drugih delicija ide od ruke. Dodaje da njene prijateljica u 82-oj godini još uvijek redovno vježbaju.
Aktivnost kao način života
Ovi povratnici iz Njemačke nisu u starim danima postali aktivni; za njih je aktivan život oduvijek bio imperativ, kaže Štefica:
„I u Njemačkoj smo bili aktivni: išli smo na plesnu školu, na kuglanje, na skijanje, na hodanje… Uvijek smo bili u pokretu, radili nešto i to nas drži i danas. Idemo i u kazalištem na koncerte… Jednostavno idem radi sebe; osjećam da mi to pomaže i da sam bolje. A i moram se s nečime baviti i zanimati“.
Štefica Valušek redovno vježba sa svojim prijateljicama
Svojim vršnjacima savjetuje: „Uvijek i obavezno se najprije brinite za sebe i mislite o sebi, a onda i o svakom drugom. Više ćete im pomoći ako Vi budete dobro.
Brankove sportske ljubavi
Štefičin suprug Branko prati njen tempo, ali sa drugačijim aktivnostima. Od sedme godine života igra nogomet, a ni u sadašnjoj 72-oj nije odustao od te igre. Ali to nije sve:
„Moj najdraži sport je karate; treniram ga već 15 godina i dan danas ne posustajem. U mojom godinama to mi održava zdravlje i organizam. Često susrećem moje vršnjake koji su se opustili, zatvorili se u kuće, izlazak im je otići do kafića. To se na njima vidi – imaju puno manje energije nego ja“, govori nam Branko.
Ali karate, nogomet i, podrazumijeva se, supruga nisu jedine Brankove velike ljubavi.
„Još vozim motor, Kawasaki Vulcan 750, chopper. Još malo pa će i on biti oldtimer; ja već jesam, a on će iduće godine postati“, smije se Branko i ponosno pokazuje svog budućeg oldtimera.
Branko i njegov ljubimac na dva kotača
Nevoljko nam pristaje ispričati priču o svom nesvakidašnjem pothvatu: prije kratkog vremena u jednom danu je otišao motorom u Njemačku i iste večeri se vratio kući.
„Morao sam napraviti tehnički pregled i registrirati motor. To se u Njemačkoj radi svake dvije godine. I tako sam ujutro krenuo i iste večeri se vratio doma. Napravio sam 1150 kilometara. Naravno da sam se odmarao; treba čovjek biti svjestan svojih mogućnosti. Ali ipak me žena pitala zašto se nisam vratio drugi dan i jesam li normalan“.
Vrt i okućnica zahtijevaju stalnu brigu
Osim na motoru i u sportskim aktivnostima, Branka ćete često vidjeti kako radi u vrtu ili uređuje okućnicu, jer sa suprugom dijeli sve poslove.
Omiljeni kutak Valušekovih za odmor i uživanje
„Što god mogu napraviti sam –radim sam. To me održava i čini mi dobro i nastavit ću tako i dalje“, kaže Branko.
Jedini djed među djecom
I s unukama su navikli aktivno provoditi vrijeme. Na zajednička ljetovanja obavezno idu u kampove.
„Doživljavam sve i svašta. Skačem s njima, trčim, sve što treba jer sam aktivan i mogu. Često me u zabavne parkove puštaju besplatno“, kaže Branko a Štefica uz smijeh dodaje: „Naravno, kad si jedini djed među djecom“!
Ovaj simpatični par ispratio nas je s pametnom porukom: „Za svoje zdravlje morate se sami potruditi“.
