Zgrada bivšeg TDZ-a u Klaićevoj i dalje stoji kao svjedočanstvo povijesti duhanske industrije u Hrvatskoj
Tvornica duhana Zagreb (TDZ), bivša industrijska sila i važan faktor u proizvodnji duhana u Hrvatskoj, postoji još od 1870. godine. Kroz svoju dugogodišnju povijest, sve do prestanka s radom 2007. godine, TDZ je doživio brojna razdoblja razvoja, a svemu tome i dalje svjedoči zgrada u Klaićevoj ulici.
Zgrada tvornica sredinom XX. stoljeća. Foto: Hrvatske tehnička enciklopedija
Tvornica duhana Zagreb (TDZ), nekadašnji industrijski gigant i ključni igrač u proizvodnji duhana u Hrvatskoj, ima bogatu povijest koja seže u daleku 1870. godinu. Od osnivanja do prestanka rada 2007. godine, TDZ je prošao kroz razne faze razvoja, krize i modernizacije, ostavljajući iza sebe značajan arhitektonski i kulturni trag.
Osnovana davne 1870.
Kako piše Hrvatska tehnička enciklopedija, tvornica je osnovana 1870. godine u Zagrebu, kada je hrvatska vlada u suradnji s Josipom Dachlerom, predstavnikom tadašnjeg kraljevskog ugarskog ministra financija, odlučila pokrenuti industrijsku proizvodnju duhana. Proizvodnja je započela u zgradi Zemaljske bolnice, koja je danas poznata kao zgrada Rektorata Sveučilišta u Zagrebu na Trgu Republike Hrvatske.
Nakon preseljenja u novu zgradu 1882. godine u današnjoj Klaićevoj ulici 13, koja je inače izgrađena prema projektu Ruperta Melkusa, tvornica je počela s proizvodnjom cigara. Radna snaga tvornice uglavnom se sastojala od žena i djece do 14 godina, a broj zaposlenih rastao je do 700 prije Prvog svjetskog rata. Radilo se isključivo ručno, a broj zaposlenih između dvaju svjetskih ratova pao je na 250 i tvornica je skoro prestala s radom za vrijeme gospodarske krize 1930-ih godina.
No, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, TDZ je doživio značajne promjene. Modernizacija tvornice počela je 1940. godine, a već 1941. godine proizvodnja se potpuno preusmjerila na cigarete. Tijekom 1950-ih, proizvodnja je porasla na 1701 tonu, čineći 8 posto jugoslavenske proizvodnje cigareta, a do 1960. godine ta se brojka više nego udvostručila. Ipak, konkurencija je bila u porastu te je TDZ u to vrijeme prolazio kroz krizno razdoblje i pad prozivodnje. Međutim, uslijedila je serija pripajanja manjih pogona, uključujući Duhan Bjelovar, Radnu organizaciju Čoka, Duhan Dubrovnik i Duhanku iz Trogira, što je pomoglo modernizaciji i rastu kapaciteta.
Jak izvoz
Nakon toga, 70-ih godina uslijedilo je proširenje tvornice prema projektu Franje Bahovca. Tijekom rekonstrukcije zadržana je većina originalne strukture, a dodane su nove proizvodne hale i osmerokatna upravna zgrada u Jagićevoj ulici. Kapacitet proizvodnje iznosio je 5000 tona cigareta godišnje, s radom u dvije smjene. Do 1977., proizvodnja se povećala na 6000 tona, što je činilo 15 posto ukupne jugoslavenske proizvodnje, a rekordna proizvodnja od 7200 tona postignuta je 1981. godine, od čega je 1500 tona izvezeno u bivši SSSR. U 1983., tvornica je imala 750 zaposlenih, a 1988. otvoren je novi skladišni prostor u Resniku.
Tijekom Domovinskog rata pokrenuta je privatizacija TDZ-a, koja je završila 1998. godine kada je Tvornica duhana Rovinj postala većinski vlasnik. Proizvodnja u Zagrebu nastavila se još neko vrijeme do obustavljanja 2007. godine. Zgrada TDZ-a u Klaićevoj ulici, prema mnogima iznimna po svojim konstrukcijskim i oblikovnim obilježjima, danas je zaštićeni spomenik graditeljske baštine i svjedočanstvo bogate povijesti duhanske industrije u Hrvatskoj.
