Na temu modela obiteljskih mirovina rečeno je već mnogo, no u hrvatskom zakonodavstvu unatoč egzistencijalnoj ugrozi starijih osoba, promjena nema. Na pitanje iz naslova odgovor daje predsjednica Sindikata umirovljenika, Jasna A. Petrović. Priču ilustrira na primjeru umirovljenika Ane i Ivana, bračnog para koji su od rada živjeli sa 7.500 kuna, a umirovljenjem prihodi su im prepolovljeni. Suprug ima 2.200 kuna, a supruga 1.600 kuna mirovine. Nakon njegove smrti, Ana ostaje sama sa 1.600 kuna i ne uzima Ivanovu mirovinu, jer je ona, zakonski umanjena za 30 posto, manja od njezine…
Primanja se u mirovini prepolove, kao i mirovina nakon smrti supružnika Foto: Pexels
Od 223 tisuće obiteljskih umirovljenika 93 posto su žene. Prosječna obiteljska mirovina je 1.989 kuna, dok ih više od 50 posto ima manje od 1.600 kuna. Zbog takvih statistika, za koje je “zaslužno” pravo na 70 posto mirovine preminuloga, umirovljeničke udruge godinama inzistiraju na promjeni modela. I to na način da Ana, uz svojih 1.600 kuna radničke mirovine, ostvari pravo i na 50 posto suprugove mirovine, jer je njezina ispod hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.321 kunu. Tada bi raspolagala sa 2.700 kuna. Dodatak bi se smanjivao što je mirovina veća te tako stvorio pravedni sustav.
Promjena za sada nije moguća ili je stvar prioriteta?
Međutim, statističari HZMO-a izračunali su da bi takav model obiteljske mirovine stvorio trošak od jedne milijarde kuna u proračunu u 2019. godini. Prijedlog izmjene modela obiteljske mirovine Ministarstvo rada i mirovinskog sustava stoga nije uvrstilo u mirovinsku reformu.
“Ministarstvo naglašava kako je socijalnu sigurnost nakon smrti bračnog/izvanbračnog druga, odnosno životnog partnera, Zakon osigurao institutom izbora mirovine, prema kojem korisnik koji ostvari pravo na dvije ili više mirovina iz mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti može izabrati svoju osobnu mirovinu ili obiteljsku mirovinu kao povoljniju. Slažu se s našom tezom kako bi mogućnost korištenja dijela obiteljske mirovine uz osobnu mirovinu poboljšala socijalnu sigurnost njenim korisnicima, ali s obzirom na opće poznate razloge, kao što su odnos broja umirovljenika i osiguranika, demografska kretanja i druge okolnosti, to za sada nije moguće” – pojašnjava Jasna A. Petrović u Glasu umirovljenika.
Analiza kumulacije osobnih i obiteljskih mirovina u državama članicama Europske unije pokazuje slijedeću sliku; Kumulacija bez ograničenja i umanjivanja obiteljske mirovine moguća je u Cipru, Češkoj, Danskoj, Litvi, Portugalu i Španjolskoj. Kumulacija s osobnom mirovinom je moguća uz umanjenje obiteljske mirovine u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Luksemburgu, Slovačkoj i Švedskoj. Kumulacija obiteljske mirovine s osobnom mirovinom do određenog limita moguća je u Belgiji i Francuskoj. Međutim, nije moguća kumulacija obiteljske mirovine s osobnom mirovinom u Bugarskoj, Estoniji, Irskoj, Italiji, Latviji, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj i djelomično u Sloveniji.
Argument godina kao uvjet
Također, kao argument Ministarstvo koristi i činjenicu da Hrvatska ima najblaže uvjete za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, što se ogleda u životnoj dobi u kojoj se stječe ovo pravo, jer je u većini država ona veća od 50 godina, kako je kod nas, a uvjet je i određeno vrijeme trajanja braka.
Gotovo 220 milijardi eura potrošeno je u Europskoj uniji na obiteljske naknade u 2014. godini, odnosno gotovo šest posto ukupno utrošenog novca na socijalne naknade. U Hrvatskoj, naknade za obiteljske mirovine kretale su se oko 9,8 posto, što je zapravo dosta visoko, ali može ovisiti o udjelu starijeg stanovništva. Međutim, iznos potrošen na naknade za preživjele u prosjeku je iznosio 431 eura po stanovniku, a u Hrvatskoj jedva 270 eura.
