Zadranin u 85. godini osvaja velebitske vrhunce, a sada se popeo i na Sveto brdo
Zadraninu Kuzmanu Jurjeviću, iako u devetom desetljeću života, mirovanje predstavlja nepoznanicu. Sve donedavno vodio je vlastitu tvrtku, a praiskonsku sreću pronašao je u mitskim ljepotama Velebita, čije vrhunce redovno osvaja. Sada se, u 85. godini života, bez problema popeo i na Sveto brdo, drugi najveći velebitski vrh.
Zadraninu Kuzmanu Jurjeviću (84) Velebit je u krvi. Iako u devetom desetljeću života, redovno se uspinje na vrhove planine, uživajući na obroncima podno Svetog brda, gdje su nekada njegovi preci na ispašu ljeti vodili stada ovaca.
Već više od pola stoljeća živi u Zadru i sve donedavno uspješno je vodio zaštitarsku tvrtku “Budno oko”. No, u jednom trenutku ipak je shvatio da je prešao osamdesetu i da je vrijeme za mirovinu. Ipak, mirovanje mu je nepoznat pojam.
“I dok sam vodio firmu znao sam otići na Velebit i tamo se odmoriti od svega. Tamo se najbolje razbistri um i napuni duša. To je neopisivo. Zapravo, cijeli svoj život sam vezan za Velebit, a osim što uživam u prirodi, susrećem se tamo s planinarima i izletnicima koji upravo od Stanova Jurjevića kreću na Sveto brdo” – ispričao je uz jutarnju kavicu Kuzman novinarki Zadarskog lista, Ljiljani Jurjević.
I onda se dogodilo nešto posebno. Prije desetak dana “osvojio” je i Sveto brdo, drugi po visini velebitski vrh, visok 1.751 metar, samo šest metara niži od Vaganskog vrha.
“Ni puno mlađi od mene ne usude se penjati na ovaj vrh, ali kad sam se uspeo i pogledao dolje ostao sam zadivljen. To vam je najljepši pogled na svijetu. Planinare koje sam tamo zatekao samo su širili ruke i govorili: “Ovo je raj na zemlji”.
Sat i pol vremena mi je trebalo da dođem do vrha, a kad sam pogledao odakle sam krenuo, i sam sam se začudio da sam se bez problema uspeo. Sad sam tu u Zadru, ali za desetak dana opet ću ja put Velebita, to me jednostavno drži na životu i u tome uživam” – za kraj je rekao Kuzman.
Obnovili stanove predaka u suhozidu
Na Dušicama koje se nalaze na 1.350 metara nadmorske visine, podno južne strane Svetog brda, danas su obnovljeni Stanovi Jurjevića čiju su obnovu inicirali upravo Kuzman Jurjević i Željko Jurjević, Mijatov unuk. Sada tamo rado odlaze potomci Stipana i Mijata Jurjevića, od kojih su većina kao djeca pomagali u čuvanju blaga u ljetnim mjesecima. Naime, ovce su se početkom ljeta gonile na ispašu upravo na Dušice i tamo bi Jurjevići bili sve do jeseni kad bi se ponovno spuštali niz planinu i vraćali u Kruševo. Ostatke tih takozvanih “stanova”, koji su bili sagrađeni u suhozidu i koji su se vremenom urušili, Jurjevići su obnovili i sada to izgleda kao pravo izletište u sklopu Parka prirode Velebit.