Doživjeti stotu izazov je i uspjeh, a oni kojima uspije, tvrde da nikada nisu doživjeli ništa ljepše od – iskustva života. Bez obzira na bolest i umor koji dolaze s poodmaklom životnom dobi, 100-i-nešto-godišnjaci tvrde da su učinili sve što su htjeli, a sada im je preostalo samo uživati i smijati se.
Život je avantura u kojoj treba maksimalno uživati dok možete, slaže se svo troje umirovljenika iz videa. Različitih interesa i životnih navika, svo troje prekoračilo je stotu prije nekoliko godina, mada uopće ne djeluju staro.
“Mislim da sam napravio sve što sam htio napraviti”, kaže Clifford, “sve dok mogu biti od pomoći i ići dalje, to je glavna stvar”. Rođen je u Birkenheadu u Ujedinjenom Kraljevstvu 1915. godine, a u vrijeme snimanja ovog videa bila mu je 101 godina. U svom rodnom mjestu proveo je većinu života. Umirovljen već 38 godina, govori kako uvijek uživa u pljačkanju vlade kada mu isplaćuje penziju. Živi se za trenutak, tvrdi te dodaje kako je i 101 samo brojka. Malo viskija s vremena na vrijeme može pomoći, kaže. “Ne osjećam se starije nego što sam se osjećao prije 40 ili 50 godina”, odlučno govori. Uvjeren je kako danas ljudi previše lako odustaju. “Imali smo problema, no prebrodili smo ih”, kaže.
Druga umirovljenica iz videa Tereza, govori o svojim uspomenama. Zbog njih, kaže, može zauvijek sretno živjeti. “Pokušavam ih posložiti u glavi”, objašnjava, i to tako da se najprije prisjeti svih ljudi i događaja iz svoga života, a onda ih se trudi spojiti. “Oduvijek sam imala puno sreće”, kaže. Kada je bila mlada, živjela je s bakom i djedom u Čehoslovačkoj. Kada joj je otac pušten iz ratnog zatočeništva, doselili su u Englesku. “Volim razgovarati s ljudima, volim raditi stvari, volim shopping. Jednom kada odem u kupovinu, više se ne želim vratiti”, govori Tereza, čije životno uzbuđenje ne opada bez obzira na to što joj je više od 100 godina. Sve što je željela učiniti, već je učinila, pa sada uživa u starosti. “Jako sam snažna. Nikad nisam bila svjesna svoje snage do sada” tvrdi Tereza koja je u mladosti izgubila dvoje male djece, a nešto kasnije i supruga. “Vjerojatno je to zbog kvalitetne hrane iz maminog vrta. Uvijek smo imali svježu hranu u djetinjstvu”, tvrdi Tereza.
John je, u vrijeme kada je video sniman, rekao da ima 102 i pol’ godine. Rođen je u Manchesteru prije Prvog svjetskog rata, no tvrdi kako mu je i rat bila avantura te kako mu je život bio relativno jednostavan i lagodan. “Puno sam vremena potratio u djetinjstvu, na zabavu i takve stvari.” Prisjeća se kako mnoge noći nije spavao jer je, do dugo u noć, a ponekad i do doručka, slušao jazz na radiju. Žao mu je što nije više učio i išao u školu. “Što prije počnete učiti, to bolje”, zaključuje. “Dobro se drži sve do kraja puta”, njegov je životni moto.