[VIDEO] Pogledajte kako klaunovi unose veselje u živote umirovljenika
Za Crvene nosove malo tko nije čuo. Osim što su klaunovi djeci u bolnicama donosili veselje, proteklih godinu dana radili su i s umirovljenicima. U domovima za starije osobe u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku sa stotinu korisnika razvijali su njihove umjetničke vještine te im tako poboljšali kvalitetu života. Za radost uskraćena nije ostala ni publika.
Cirkus varijete, jednogodišnji projekt financiran sredstvima Europske unije, završava ovoga mjeseca. Crvenim nosovima namjera je nastaviti ga i dalje zbog odaziva i interesa na koji su naišli u domovima umirovljenika. Program koji je donio sadržaj kakav im upravo nedostaje, održan je sa stotinu korisnika u zagrebačkim domovima za starije osobe Centar i Medveščak, riječkoj Kantridi te onima u Splitu i Osijeku.
Ideja je nastala već od samoga početka Crvenih nosova kao projekt “Cirkus Pacijentus” koji se provodi s djecom u bolnicama. Isto su odlučili ponuditi starijima te pritom naišli na jako lijep odaziv.
Raste im samopouzdanje, ponovno otkrivaju sebe
“Radi se o projektu učenja i usavršavanja cirkuskih vještina, ali i osvještavanju talenata korisnika. Prilika im je to da nauče nove ili evociraju neke od postojećih. Radi se kroz petodnevni program kroz koji usvajaju određene vještine. Sve što su naučili na kraju prezentiraju i sami kreiraju svoju izvedbu i završnu priredbu” – kaže Zoran Vukić, osnivač i voditelj projekta Cirkus Varijete.
Lutkar i glumac, Nenad Pavlović, u ulozi klauna doktora naglašava kako je većina njihovih edukacija bazirana upravo na radu sa starijim osobama.
“U radu s njima primjećujemo jedan veliki porast samopouzdanja. Nažalost, većina ljudi koja dolazi u dom ulazi u završnu fazu svog života gdje neki čak pristaju na to da je to njihov kraj. Jako je lijepo vidjeti kada oni sami povjeruju da mogu, znaju, žele. Iz toga se stvara jedna lijepa emocija, blagost, jedan dar za sve nas koji imamo priliku svjedočiti njihovom ponovnom razvoju i ponovnom otkrivanju sebe. U radu sa starijima najljepša mi je ranjivost. Nevjerojatno je koliko su oni, iako mudri i imaju snagu, ranjivi na nekom drugom, meni nepojmljivom nivou. Ako im se pristupi pažljivo, to se stostruko vraća” – kaže mladi glumac.
Najljepši trenutak mu je, naglašava, upravo ta posljednja parada, kada svi sudionici izlaze na scenu sa svim naučenim, a publika je posve zaluđena i očarana njihovom izvedbom. Naime, poanta Cirkusa Varijete nisu samo ljudi na sceni, nego i ljudi u publici, jer i oni uživaju i dijele radost kreacije na sceni. Ujedno, daje osvrt na njihov položaj u društvu.
Mi smo ti koji se moramo prilagoditi njima
“Sa svakom generacijom, pogotovo posljednjih četvrt stoljeća, vrijeme se eksponencijalno ubrzava. Mi smo ti koji smo se uspjeli prilagoditi, oni su ti koji imaju svoje vrijednosti, svoj tempo života, svoj način razmišljanja i svoj odgoj koji je drugačiji od našega. I mi smo ti koji se trebamo prilagoditi njima” – kaže Pavlović.
Radna terapeutkinja Marija Bubalo u Domu za starije i nemoćne osobe Osijek ističe da Crveni nosovi prvenstveno donose veselje.
“Oni donose zaborav na neku bolest ili loše raspoloženje, neki problem koji imaju u životu i na koji zaborave barem na tih pet minuta. Isto tako, oni koji su umjetnički nastrojeni dalje razvijaju svoju kreativnost. Bila sam ponosna da su uspjeli odraditi sve kako treba i da možemo uvijek njima pružiti nešto novo” – kaže Bubalo.
Smaknu s uma ono što ih tišti
Evo što kažu sami umirovljenici o programu u kojem su naučili razne cirkuske trikove:
“Jako dobro, ja sam se sad pomladio deset godina sigurno. Nije bilo zamorno, odlično mi je bilo.” (Marko Kordi, 90 godina)
“Odlično je s njima raditi. Uvijek su simpatični i puni nekih novotarija. Od svega naprave smijeh i stvarno su simpa sto posto.” (Silva Filipović, 75)
“Jednostavno djeluju emotivno na čovjeka, pozitivno na samu psihu, pogotovo ako se opustiš i sudjeluješ kao mi. To je za mene bilo opuštanje i osjećam se dobro, lijepo, ugodno, lagano.” (Nada Blažević, 77)
“Djeluje na raspoloženje, barem da se s nečim bavimo i zanimamo pa smaknemo s uma ono što nas tišti i boli.” (Evica Karačić, 71).
Smijeh i zagrljaj, zaključuju, puno im više znače nego neke druge stvari. Uostalom, pogledajte u videu: