[VIDEO] Baka Nada pronašla visokog i zgodnog mladića: “Aj ti baba, veli, probaj!”
Inicijativa “Ljudi za ljude” imala je posla i prije razornog potresa na Banovini. Njihova je misija donacijama i marljivim akcijama siromašnim starcima omogućiti bolji život, kad već država nije. U surovim bespućima Banije isprepliću se borba za egzistencijom i nada, ljudska dobrota i dragocjeni trenuci koje u srca nemoćnih urezuju velikodušni volonteri. Jedan od njih je i baki Nadi promijenio život. Zaboravila mi je ime, ali Daniel ju je opet posjetio…
Baka Nada i volonter Daniel (Snimak zaslona/Ljudi za ljude)
Kako se ne bi sve svodilo na egzistenciju i materijalne potrebe, nego i samog čovjeka, inicijativa “Ljudi za ljude” na svojim stranicama osim humanitarnih akcija i pomoći objavljuje i ljudske priče starih, nemoćnih, usamljenih i siromašnih staraca Banovine kojima neumorno pomažu, pogotovo nakon razornog potresa.
Među njima je i baka Nada. Video snimak u kojem traži mladog, zgodnog i neoženjenog volontera dirnuo je mnoga srca. Volonteru koji je posjećuje zaboravila je ime, a željela mu se zahvaliti na svemu što je za nju učinio. No, vrlo brzo doznala je o komu je riječ, jer ju je velikodušni Daniel opet posjetio.
“Mladić, visok, još nije oženjen. Četiri puta bio kod mene. Dolazi da vidi jesam li ja pala, treba li mi što. Stvarno, duša od čovjeka. Zaboravila sam mu ime. Pitao me volim li jesti piletine. Baba voli sve jesti, navikla je. Nema jela koje ja ne volim i ne jedem. I kaže da je donio za rođendan piletine” – ispričala je prošloga tjedna krasna starija gospođa.
Nekoliko dana kasnije, pokucao je opet na njezina vrata. Baka Nada ovoga je puta otkrila i kako ju je naučio da se prvi put u životu potpiše, nakon što je svugdje stavljala samo otisak svoga prsta.
“Kad kucaš ja odmah znam tko je… Daniel, rekao je on to meni, ali ja zaboravim. Ovdje nas dvoje sjednemo. Ja njemu nađem komad papira i kažem mu: Aj ti potpiši Nadu Crevar. Onako kako je nekada đak u prvom razredu pisao. I ja gledam kako on vuče olovku. I ja vukla olovku i ja se potpisala. Nakon 85 godina! Ja sam svagdje metala prst. A njemu sam se potpisala. Vidiš tko je blag, tko nije brz. Aj ti baba, veli, probaj. I uspjela sam” – ispričala je baka Nada još jednu od anegdota s volonterom velika srca.
