Usporedili smo cijene državnih i decentraliziranih domova u Hrvatskoj
Hrvatska ima tri državna i 52 decentralizirana doma s podružnicama, a cijene u njima nipošto nisu jednake, već se kreću od one najmanje – 1.590 kuna pa sve do najviše – 3.300 kuna. Ipak, dvostruko je to manji iznos nego u privatnim domovima kojih je više od stotinu, a onih malih obiteljskih čak oko tri stotine.
Dom u Raši (lijevo) i u Tisnom (desno)
Na području Hrvatske u vlasništvu države samo su tri doma za starije i nemoćne osobe; Majka Marija Petković u Blatu na Korčuli, zatim onaj ujedno i najveći u Oklaju na području dalmatinskog zaleđa te za odrasle osobe i rehabilitaciju u Metkoviću kao najmanji, i među državnima, najskuplji. Novija su to zdanja manjih kapaciteta, otvarana za prve korisnike između 2005. i 2010. godine, sve zajedno u njih stane tek 171 starija i nemoćna osoba, a cijena se kreće od početnih 2.800 kuna, ovisno o vrsti sobe i potrebnoj njezi.
S druge pak strane, prema popisu Ministarstva za demografiju 52 su decentralizirana doma (s podružnicama) pod upravljanjem gradova, županija i općina, od kojih je čak 11 na području Zagreba. U njima ćete platiti jedan od najskupljih smještaja u Hrvatskoj, pri čemu smo usporedili mjesečne cijene dvokrevetnih soba za pokretne korisnike.
Balkon i kupaona dižu cijenu
Što se metropole tiče, u Svetom Josipu i na Ksaveru potrebno je izdvojiti više od prosječne mirovine u Hrvatskoj – oko 2.600 kuna. Ništa manje neće vas koštati ni Sveta Ana, Centar i Medveščak u čijim se objektima doduše, poput onih u Crnatkovoj i Martićevoj, smještaj može naći i za 1.800 kuna kada bi slobodnih mjesta bilo. S druge strane, Dom Maksimir u Augustinčićevoj nudi i apartman za 4.300 kuna. Usporedili smo cijene za istu tu uslugu svih decentraliziranih domova od Dubrovnika do Vukovara, a najskuplju smo pronašli ni manje ni više nego u Tisnom (jedinom domu na otoku Murteru koji je s radom počeo 2015.) gdje dvokrevetna soba košta čak 3.300 kuna, ali ukoliko niste s područja same općine smještaj ćete platiti u punom iznosu ekonomske cijene – 5.800 kuna, dok domaćima tu razliku pokriva Općina.
Na razini zagrebačkih cijena i one su u Rijeci te na Krku gdje u domovima za starije i nemoćne osobe, Kantridi i Malom Kartecu, treba platiti 2.500 kuna. A najjeftinije sobe koje biste dijelili s cimerom pronašli smo u istarskoj Raši za 1.590 kuna, zatim Kninu, Dubrovniku, Rovinju, Splitu, Đakovu i Puli već od 1.700 kuna te za 1.800 u Bjelovaru i Čakovcu. Isto mjesto u Vukovaru ćete platiti 2.145 kuna. Dvokrevetna soba u tri državna doma s početka priče pokretnu će osobu stajati nešto više; u Oklaju 2.800 kuna, Blatu na Korčuli 2.921 kunu te Metkoviću 3.200 kuna.
Za jednokrevetni smještaj, ukoliko je dostupan, svugdje ćete izdvojiti par stotina kuna više, a u pojedinim domovima cijena ovisi o tome ima li vaša soba balkon i zasebnu kupaonicu. Iznosi se penju dalje za još nekoliko stotina kuna ovisno o zdravstvenom stanju i pokretnosti.
Mjesta za tek jedan posto
Privatnih je domova u Hrvatskoj pak dvostruko više, preko stotinu, a onih obiteljskih ima oko čak tri stotine. Sveukupno tako u Hrvatskoj postoje čak 502 objekta za smještaj starijih i nemoćnih osoba. No, to nije ni približno dovoljno. Upravo ovakav brojčani nesrazmjer između državnog i privatnog potvrđuje kako je riječ o unosnu biznisu, no ni to nas ne treba čuditi ako znamo da na deseci tisuća umirovljenika „javno“ mjesto čekaju i po deset godina. Upravo zato ih se većina prijavljuje dok još ni ne namjeravaju preseliti, pri čemu mnogima mirovine ne pokrivaju ni najosnovniji smještaj pa im potreban iznos doplaćuju djeca i unuci.
Privatni dom u kojem se cijena može kretati i preko 6.000 kuna rijetko tko si može priuštiti, a takve ustanove u Hrvatskoj se i dalje smatraju stacionarima i sanatorijima u koje obitelj smješta svoje stare u teškoj bolesti i nemoći kada drugog rješenja nema. Razliku u cijeni s jedne strane opravdava činjenica da decentraliziranim domovima država iz godine u godinu pokriva gotovo 200 milijuna kuna troškova, dok su s druge strane troškovi privatnog stanovanja uvelike napuhani, iako često uključuju intenzivnu skrb i njegu.
Možda i najalarmantniji statistički podatak je da „državni“ domovi imaju mjesta za svega jedan posto starije populacije koje je u Hrvatskoj oko milijun (19 posto stanovnika starije je od 65 godina prema demografskim podacima iz 2015.) Javni domovi smještaju ukupno oko 11.000 korisnika, dok ih je na listama čekanja više od 70.000. Upravo zbog tolike navale postavlja se pitanje kriterija za smještaj s obzirom da oni sada zapravo ne postoje, kao što ne postoji ni cjenik ovisno o mogućnostima korisnika. To bi značilo da umirovljenik s mirovinom od 4.000 kuna može dobiti mjesto u domu za 2.000 kuna jer je bio na listi, dok će onaj s 2.000 kuna primanja silom prilika morati hitno u dom, a kako mjesta nema, plaćat će 6.000 kuna onaj privatni.
Takav sustav, slažu se mnogi, nije pravedan. Upravo zbog toga Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike najavilo je reformu financiranja domova čime bi smještaj trebao poskupjeti za one s boljim mirovinama. Naime, razliku do stvarne cijene država bi plaćala samo onima koji od mirovine nemaju dovoljno što bi omogućilo pravedniji sustav, a cijena bi zapravo odgovarala onoj ekonomskoj u svim domovima, ovisno o razini usluge prema tri kriterija – prostoru, opremljenost i osoblju. Na tom tragu je i nova Strategija socijalne skrbi za starije osobe od 2017. do 2020. koju je Vlada donijela u rujnu. Za zaključiti je stoga da umirovljenici kroz nekoliko godina mogu očekivati skuplji smještaj u javnim domovima.
O cijeni smještaja odlučuje osnivač doma
O cijeni smještaja odlučuje osnivač doma, a ona ovisi o njegovoj vrsti, pokretnosti ili nepokretnosti osobe, stambenom komforu, posebnoj prehrani, serviranju hrane u sobu, usluzi fizioterapeuta drugim posebnim potrebama uvjetovanim zdravstvenim stanjem korisnika. Troškove smještaja u domovima čiji je osnivač županija jednim dijelom plaća korisnik, a drugi dio se podmiruje iz županijskog proračuna i pomoći izravnanja. Prosječna cijena smještaja u domu je oko 3.000 kuna, govore državni podaci. Uz zahtjev za smještaj korisnik izabranoj ustanovi treba priložiti i rodni list, domovnicu, potvrdu od liječnika da ne boluje od zarazne ili duševne bolesti te izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika o plaćanju smještaja koju daju zakonski ili ugovorni obveznici uzdržavanja ili druga osoba koja se obvezuje podmirivati razliku cijene smještaja u domu, ako je to potrebno.
Cijene za dvokrevetnu sobu u decentraliziranim domovima:
Dubrovnik ( Domus Christi) 1.750 kuna
Split (Lovret) 1.680 kuna
Šibenik (Cvjetni dom) 1.900 kuna
Tisno 3.300 kuna
Pula (Alfredo Štiglić) 1.750 kuna
Krk (Mali Kartec) 2.500 kuna
Rijeka (Kantrida) 2.500 kuna
Zagreb (Centar – Klaićeva) 2.590 kuna
Osijek 1.860 kuna
Raša 1.590 kuna
Vukovar 2.145 kuna
Cijene za istu uslugu u tri državna doma:
Oklaj – 2.800 kuna
Blato na Korčuli – 2.921 kuna
Metković – 3.200 kuna
