Urednica Anita Hrstić: ‘Umirovljenike od malih mirovina više pogađa usamljenost’
Emisija ‘Treća dob’ na HRT-u se emitira već 24 godine. Urednica i voditeljica Anita Hrstić dobila je lani i priznanje Hrvatske udruge socijalnih radnika za svoj rad. Male mirovine, poručila je, manje muče umirovljenike nego usamljenost. Predrasude prema starijima, kaže, nisu točne, jer kakav je čovjek u mladosti, takav je i u starosti. A od starijih generacija naučila je biti strpljiva i zahvalna.
Anita Hrstić | Mirovina.hr
Umirovljenicima, ali i mlađim generacijama, itekako je poznata HRT-ova emisija ‘Treća dob’ koja se emitira već 24 godine. Urednica Anita Hrstić lani je dobila i priznanje Hrvatske udruge socijalnih radnika za značajan doprinos razvoju i afirmaciji profesije socijalnog rada. Teme se nameću same; od malih mirovina, starenja, siromaštva, palijativne skrbi pa do one ljepše strane umirovljeničkog života. Urednici Hrstić sve su podjednako važne. Što je Hrstić svojevremeno ispričala za Mirovina.hr, možete pročitati u našem razgovoru ovdje.
‘Obitelji, ako su i razdvojene, mogu lijepo funkcionirati’
– Neke priče pamtiš cijeli život. Pogađaju nas ljudske sudbine i nastojimo pomoći, a vjerujem da svatko od nas čini koliko može te kako zna i umije. I na takvim ljudima i prilikama da možemo pomoći treba biti zahvalan. To je velik blagoslov… Među starijima imam pravih prijatelja koje sam stekla kroz ovaj posao. Moja najstarija bliska prijateljica ima 84 godine. I neprocjenjivo je bogatstvo imati prijatelje baš među tom populacijom, ispričala je Anita Hrstić za tportal.hr.
Urednica Treće dobi pak smatra da nisu male mirovine to što najviše pogađa umirovljenike, nego usamljenost.
– Ni male mirovine, ni nepravda koju žive, ni bolesti, ni siromaštvo ne bole kao usamljenost, odbačenost i otuđenost. Obitelji, ako su i razdvojene, mogu lijepo funkcionirati, tako da se njihovi stariji članovi ne osjećaju usamljeno i odbačeno. Ima ih nažalost jako puno koji žive s roditeljima u istom gradu, istoj zgradi, istom kućanstvu, a u njima je osjećaj odbačenosti i usamljenosti itekako prisutan, kaže Hrstić.
‘Kakvi su u mladosti, takvi su ljudi i u starosti’
Od umirovljenika je, radeći s njima sve ove godine, najviše naučila kako biti strpljiva i zahvalna. Za predrasude prema starijim generacijama kaže da one ‘ne stoje’.
– Kakvi su u mladosti, takvi su ljudi i u starosti. Ako su u mladosti znatiželjni, dobri i veseli, u starosti su još znatiželjniji, bolji i veseliji. A ako imaju neke loše karakterne crte, one su u starosti još lošije. Za bolest, siromaštvo i potrebe ljudi oko nas sve smo manje zainteresirani. Nije samo u pitanju to hoćemo li nekome materijalno pomoći. Kao ljudska vrsta, čini mi se, gubimo najljepše ljudske osobine: požrtvovnost, poniznost, osjećaj za drugoga. Ima, hvala Bogu, i svijetlih primjera, ali oni uvijek ostaju u sjeni, daleko od očiju javnosti, jer to nije interesantno, nažalost. Pa primat u medijima ima ono što ima. Silikoni, cajke, plastika. Ne smijemo se onda pitati što nam se to događa, zaključuje Hrstić.
Ne zna, kaže, čeka li umirovljenike u Hrvatskoj neka svjetlija budućnost.
– Ono što možemo napraviti je biti barem dobri i ljubazni prema našim najbližim starijima. I kada mislimo da nisu u pravu i kada mislimo da možda to ne zaslužuju. To je malo, a tako puno znači. Jer bacati floskule o reformi mirovinskog i socijalnog sustava je besmisleno, poručuje urednica Treće dobi.
