Upoznajte Zoru, robota koji brine o starijim pacijentima tako što im pravo društvo
Kada čujemo za robota koji vodi brigu o čovjeku, zasigurno ćemo na prvu reagirati negativno. Ljudski dodir i toplinu nemoguće je zamijeniti, pogotovo kada je riječ o starijim ljudima u potrebi. No, što kada su oni usamljeni? Odgovor na to pitanje donosi Zora.
Robot Zora može pričati, pjevati i vježbati Snimak zaslona/Youtube
Možda više izgleda kao slatka igračka, nego neko futurističko čudo, ali robot Zora glavni je pokretač promjene u skrbi za starije pacijente u Francuskoj.
Kada je Zora prvi put stigla u jednu ustanovu za njegu starijih osoba, udaljenu svega sat vremena od Pariza, počelo se događati nešto neobično; mnogi pacijenti razvili su emocionalnu povezanost, tretirajući robota kao dijete, držeći ga u naručju, ljuljajući uz poljupce u čelo, piše The New York Times.
Ne može zamijeniti čovjeka
Primarna uloga ovog robota, koji košta sve do 18.000 dolara, je da nudi društvo tamo gdje život zna biti poprilično usamljen. Obitelj je daleko, osoblje je prezauzeto… Pacijenti u bolnici Jouarre boluju od demencije i drugih stanja koji zahtijevaju 24-satnu skrb. Medicinski tehničar koji nadzire Zoru njome upravlja preko prijenosnog računala. On je često izvan vidokruga pacijenata pa ne znaju da kontrolira robota.
Zanimljivo je to upravo zbog razgovora pa tako robot može pričati, na način na tehničar upiše riječ na laptopu koju treba reći. Neki Zoru zovu ‘on’, a neki ‘ona’. Također, Zora često vodi vježbe i igra igre. No, nisu baš svi zaljubljeni u nju…
Svijet robotike mora još i te kako napredovati kako bi se stvorile realne mogućnosti za njegovatelja humanoida. Tako Zorina uloga nije da mjeri krvni tlak ili mijenja postelju, nego na pacijente drži okupiranima s nečim. No, treba li uopće intimne kontakte prepuštati robotima, sve i da oni to mogu učiniti umjesto ljudi? Medicinska sestra Nathalie Racine smatra da ne, jer ništa ne može zamijeniti ljudski dodir i toplinu koja je pacijentima potrebna.
Eksperiment pokazao pozitivne rezultate
Ovaj eksperiment tako je tek prikupljanje iskustva za budućnost kada ćemo se i više moći osloniti na robote u brizi za naše najmilije. Zasada je ovakvih robota poput Zore u jednake svrhe prodano oko tisuću po cijelomu svijetu. Glavna zamisao je riješiti problem usamljenosti. Prepuštanje brige o starijima na zalasku njihovih života robotima može se činiti kao vrlo loša zamisao, ali jednako tako i kao neizbježnost.
Kao glavni razlog ove teze nije samo rastući broj starijih osoba, nego i što se posljedično tomu o njima često nema tko brinuti tijekom cijeloga dana. Na to je vezan i nedostatak radne snage, medicinskih sestara i njegovatelja. No, izraditi strojeve koji su ih sposobni zamijeniti, možda zvuči kao prevelik izazov. Jer, podići raspoloženje pacijentu pjesmom, nije isto što i pružiti cjelovitu skrb.
Istraživanje o učinku na pacijente, provedeno u Australiji pokazalo je da je robot Zora poboljšao njihovo raspoloženje te ih više uključio u aktivnosti, ali uz značajnu tehničku podršku. Slična iskustva potvrđena su i u ovoj francuskoj bolnici. No, događa se čak da neki pacijenti budu ljubomorni kada Zora s nekim drugim provodi vrijeme. Robotu se čak i povjeravaju te govore stvari o zdravlju koje ne bi rekli ni svome liječniku. Primjerice, jedna je žena povjerila da ima modrice od pada s kreveta dok je spavala.
Zora od jutra obavlja prvo individualni pristup, a potom onaj kroz zajedničke aktivnosti. Na kraju dana, kada joj se isprazne baterije, završi u kutiji.
