“Obožavam ih. I da, rastu prebrzo, ali ipak ne tako brzo kao što odrastu djeca. U unucima možemo bolje uživati i družiti se s njima jer imamo više vremena da im se posvetimo.”
Unuci su kao cvijeće, nikada mi neće dosaditi gledati ih kako rastu – tom smo izrekom na Facebook stranici našeg portala Mirovina.hr izazvali popriličan broj vaših reakcija, točnije više od tisuću njih. Sigurno je kako između unuka i njihovih djedova i baka ima neka tajna veza, što ste nam potvrdili i svojim komentarima. Odlučili smo s toga s vama podijeliti nekoliko njih kako bi pokazali koliko na zaista jedan posebni način volimo naše unuke.
“Najveće blago na svijetu. Imam ih četvero. Srećice moje” – napisala je umirovljenica Dubravka.
“Istina, moja ljubav i život moj su moje unuke. Ali, nažalost tu sreću nemaju svi jer to ne dožive.” – kaže Slava.
“Imam četiri unuke, jednog unuka i jednu praunučicu. Oni svi su moji.” Marija
“Ne postoje riječi kojima bi opisala ljubav koju osjećam prema svojoj unučadi i unučadi moje pokojne sestre! Neopisivo…” Katica
“Baš je tako, uživam dok ih gledam, a brzo rastu, Bogu hvala! Manda
“Tako je, unuci su bakine i dedine ružice.” Marica
“Obožavam ih. I da, rastu prebrzo, ali ipak ne tako brzo kao što odrastu djeca. U unucima možemo bolje uživati i družiti se s njima jer imamo više vremena da im se posvetimo.” Gordana
“Moja četiri cvijeta rastu, rastu, svaki dan sve više, više… svoju djecu volim, a unuke obožavam.” Dina
“Imam četiri unuka i dvije unuke, moja najveća sreća na ovom svijetu, nitko mi ih ne može zamijeniti.” Blaženka