Umjesto da ga je nagradila, država mu za 43 godine staža dala penaliziranu mirovinu
Nedavno nam se javio jedan umirovljenik koji je unatoč impresivnih 43 godine radnog staža – u penaliziranoj prijevremeno starosnoj mirovini. Zakon koji bi ga spasio od penalizacije donesen je tek četiri godine nakon njegovog umirovljenja, ali on se na njega ne može pozvati. Pita nas umirovljenik, kada će se to uskladiti. Nažalost, neće nikada, pogotovo ne samo od sebe.
Foto: Pexels
Nedavno nam se javio 70-godišnji umirovljenik Ivan Ž. (podaci poznati redakciji) koji nas je upitao kada će se njegova mirovina uskladiti, kaže da prima minimum unatoč vrijednim godinama rada. Naime, gospodin je skupio impresivne 43 godine radnog staža, no unatoč tomu je u doživotno penaliziranoj prijevremenoj mirovini.
U prijevremenu mirovinu je otišao 2010. godine kao 60-godišnjak, što znači da je penaliziran prema tada važećoj stopi penalizacije koja mu je trajno smanjila mirovinu za devet posto. Unatoč 43 godine staža, za državu je on još jedan od onih koji (pre)rano odlazi s posla, pa ga valja kazniti s manjom mirovinom.
Da je kojim slučajem rođen četiri godine kasnije (i da je ostvario identičan radni staž), gospodin Ivan bi u mirovinu otišao kao dugogodišnji osiguranik. Institut prijevremene starosne mirovine za dugogodišnje osiguranike na snazi je od 1. siječnja 2014. godine, a važio je za sve umirovljenike koji imaju navršenih 60 godina života i 41 godinu radnog staža.
Taj je institut omogućio radnicima koji su praktički zaposleni od punoljetnosti do umirovljenja pogodnost – u mirovinu mogu bez ikakve penalizacije, unatoč činjenici što nemaju formalnih 65 godina života za starosnu mirovinu. I to je dobro – naš umirovljenik s 43 godine staža bi od svoje 60. godine imao devet posto veću mirovinu.
Institut dugogodišnjeg osiguranika – dobar smjer zakonodavca
Jedan od najvećih problema hrvatskog mirovinskog sustava, dakako, osim omjera umirovljenika i radnika, jest relativno skroman prosječni radni staž od nešto više od 30 godina. Za prosječnih 30 godina radnog staža ne može se jednosmjerno okriviti same radnike, budući da država ima svoje prste u regulaciji radnog zakonodavstva, a jedan od glavnih zadataka bi joj trebao biti pripremiti plodan teren za radna mjesta. To joj u prošlosti nije išlo najbolje, pa su mnogi radnici imali periode nezaposlenosti što je rezultiralo manjim radnim stažem, ostajali su bez posla u starosti i bježali u prijevremene mirovine.
Važno je napomenuti da u Zakonu o mirovinskom osiguranju ne postoji izraz “puni radni staž”, ali je dugogodišnji osiguranik nešto nalik tomu. On postavlja određenu “metu” radnicima na koju bi trebali ciljati – “skupite 41 godinu staža i možete odmah u mirovinu, bez ikakve penalizacije”.
Imati toliko puno staža je dobro i za samog umirovljenika, ali i za mirovinski sustav u cjelini. Primjerice, umirovljenici koji su u “običnoj” starosnoj mirovini u prosjeku imaju 2.718 kuna mirovine, dok dugogodišnji osiguranici imaju 3.663 kuna mirovine, prema posljednjim podacima HZMO-a. S druge strane, mirovinski sustav bi bio više održiv kada bi radnici uplaćivali doprinose dodatnih desetak godina, tj. radili desetak godina dulje.
Džabe staž za stare umirovljenike, zakon ne vrijedi retroaktivno
Međutim, umirovljenik s početka našeg teksta ne može doći do statusa dugogodišnjeg osiguranika, iako je za njega u trenutku svog umirovljenja ispunjavao uvjete. Evo što nam je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odgovorio po tom pitanju:
“Zakoni nemaju retroaktivno djelovanje, što znači da se uvjeti koje propisuju važeći zakoni ne mogu primijeniti na prava zatečenih korisnika, osim ako zakon koji je na snazi svojim odredbama ne propisuje drugačije”, odgovorili su nam iz HZMO-a.
Ipak, postoji jedan način, ali morate natrag na posao
Važno je napomenuti da pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ne može steći osiguranik koji je ispunio uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu, odnosno 65 godina života. No, u tom slučaju može iz prijevremene starosne prijeći u starosnu mirovinu, a bilo koja penalizacija temeljem prijevremenog umirovljenja bi se brisala.
S druge strane, oni nešto mlađi od 65 godina imaju šanse, ali se moraju vratiti na posao i skupiti jednu godinu staža osiguranja – bilo da zamrznu mirovinu i odrade godinu dana na puno radno vrijeme, ili da uz zadržavanje mirovine rade dvije godine na pola radnog vremena.
Tada im se, što se tiče njihovih mirovinskih prava, događa jedan “reset” – ostvaruju pravo na novu mirovinu, što znači da mogu iskoristiti sva trenutno važeća mirovinska prava koja možda nisu postojala u trenutku njihovog umirovljenja.
“Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2019. korisnicima prijevremene starosne mirovine ili starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika omogućeno je ostvarivanje prava na novu starosnu mirovinu, prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika pod uvjetom da je korisnik nakon stjecanja prava na mirovinu navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja (radno staža, op.a.), u kojem slučaju pravo na novu mirovinu korisnik može ostvariti nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran”, kazali su nam iz HZMO-a.
