Umirovljenje kao izvor stresa: Nakon ‘medenog mjeseca’ slijedi razočaranje
Umirovljenje predstavlja jedan od većih stresora u životu osobe. Ipak, na umirovljenje ne reagiraju sve osobe jednako pa je to u konačnici osobni proces promjene životnih okolnosti.
Umirovljenje je proces koji je izravno povezan sa starijom životnom dobi te je kao takav specifičan za stariju populaciju. Veliku ulogu u procesu umirovljenja ima kako predvidljivost događaja tako i spremnost na prilagodbu osobe koja odlazi u mirovinu, tvrde sa Studijskog centra socijalnog rada. O niz faktora ovisi činjenica hoće li osoba biti zadovoljna i sretna svojim umirovljenjem ili će joj ono predstavljati stresor koji će joj poremetiti postojanje.
Faktori koji utječu na prilagodbu mirovini
Brojna istraživanja su utvrdila kako je svojim umirovljenjem zadovoljno 75% ispitanika. Predvidljivost događaja ovdje ima velik značaj. S obzirom da se kod umirovljenja radi o jednoj vrsti krize, odnosno, stresora, pitanje je koliko je osoba pripremljena na odlazak u mirovinu. Prilagodba na umirovljenje ovisi o nizu faktora. Neki od tih faktora su prije svega zdravstveno i financijsko stanje, opći uvjeti života te vrsta prijašnjeg posla. Tu su i postojeći interesi izvan posla te jačina obiteljske i rodbinske mreže i povezanosti, ističe profesorica Rusac s katedre za Socijalnu gerontologiju Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu.
Prema gerontologu Robertu Atchleyu, postoji nekoliko faza koje se tiču umirovljenja kroz koje osoba prolazi, a da ona nije nužno ni svjesna da procesuira određenu fazu. Stadiji umirovljenja mogu se podijeliti na predumirovljenje, „medeni mjesec“, odnosno, stadij euforije zbog slobode i novih mogućnosti, nakon čega slijedi stadij razočarenja te preusmjeravanja. Na kraju dolaze stadiji stabilnosti kada osoba postaje svjesnija svojih novih mogućnosti i propadanja starih te završna faza terminalnosti. No, ne prolazi svaka osoba kroz sve faze umirovljenja ni kroz redoslijed kojim su faze navedene.
“Sada imam mir koji nisam imala dok sam radila”
“Na proces umirovljenja nisam gledala kao na stres. Dapače, bila sam izrazito sretna kada sam otišla u mirovinu s obzirom da sam cijeli radni vijek radila težak fizički posao. Obavljanje tog posla mi je s vremenom postojalo sve teže zbog toga što više nisam bila „u cvijetu mladosti“. Zadovoljna sam svojim umirovljeničkim životom zato što sada imam mir koji nisam imala tijekom radnom vijeka, a isto tako imam više vremena za druženja s obitelji i prijateljicama. Jedino što me tišti je visina mirovine koja je premala te nerijetko moram odlaziti u minus kako bih pokrila sve životne troškove, zaključuje umirovljenica Božica (63) iz Zagreba koja je u mirovini dvije godine.
Druga umirovljenica, Ljubica (68), iz Krapinsko-zagorske županije koja je u mirovini od 2014. godine se isto tako požalila na visinu mirovine, ali je utvrdila kako joj umirovljenje nije bio nikakav životni stres.
Dok, s jedne strane, postoje pozitivni učinci procesa umirovljenja, s druge strane, postoje oni negativni. Umirovljenica iz Zagreba koja je u mirovni zadnjih petnaestak godina ističe:
“Ne bih rekla da mi je odlazak u mirovinu bio velik stres, ali je bio stres. Voljela sam svoj posao, rutinu koju sam stvorila tih 40 godina kao i radne kolege koji su mi s vremenom postali prijatelji. Odlazak u mirovinu me rastužio jer sam izgubila, meni izrazito vrijednu, rutinu. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se oporavim od odlaska u mirovinu, a zatim nekoliko godina da stvorim novu životnu rutinu i da se priviknem na promjenu”.