Umirovljenike strpali u dom za starije i oteli im stan u centru Zagreba
Umirovljenički bračni par iz Zagreba podijelio je mučnu priču o tomu kako su ih strpali u jedan sumnjivi dom za starije, a pritom su im oteli stan u centru Zagreba. Vesna (90) i Vlado (97) Mioković žrtve su lešinarskog biznisa koji postaje sve češći u sustavu skrbi za starije građane.
Ilustracija: Pixabay
Vesna (90) i Vlado Mioković (97) bračni su par iz Zagreba koji je donedavno živio u centru grada u Medvedgradskoj ulici u stanu od 60 kvadrata, piše Vecernji.hr. Sada su štićenici sumnjivog doma “Dalmatino” za osobe treće životne dobi u Biogradu na Moru, a vlasnik Mišel Tepša im je po svemu sudeći oteo stan u Zagrebu.
Kada je Vesna shvatila da ona i suprug zbog starosti više ne mogu održavati stan, plaćati režije, financirati skupe lijekove, kontaktirali su jedinu rodbinu koju imaju – dvije unuke. One su odlučile da baka i djed odu u Gračac gdje jedna unuka živi:
“Unuka iz Gračaca se pojavila prije nešto više od četiri mjeseca u Zagrebu. Doslovno je na prepad iz stana odvela Vladu i mene. Nismo se imali vremena ni spremiti, izašli smo iz vlastitog stana kao siromasi, tek s nekoliko vrećica u rukama”, ispričala je Vesna za Večernji list.
Male mirovine jedva pokriju jedno mjesto u domu za starije
Unuka je odlučila baku primiti u Gračac, a za djeda je odlučila pronaći dom za starije i nemoćne. Djeda je na koncu smjestila u “Dalmatino”, dom za osobe treće životne dobi u Biogradu na Moru:
“Odvela je djeda, a ja sam ostala živjeti s njom još neko vrijeme. dom smo plaćali Vladinom mirovinom s time da to nije bilo dovoljno, od svoje mirovine odvajala sam još novca kako bismo pokrili mjesečni trošak skrbi u domu Dalmatino”, nastavlja vesna.
Suživot s unukom nije funkcionirao, a prije mjesec i pol dana Vesna se priključila svom mužu u spornom domu. Tada je iskrsnuo problem financija – za jednu osobu usluga u domu košta 5.000 kuna mjesečno, a njihova dvije mirovine jedva prelaze taj iznos. Tada se Vesna u dogovoru s unukom odlučila na prodaju stana u Zagrebu.
Unuka je dobila punomoć i zadatak da proda stan. Od dobivenog novca platili bi tekuće i buduće potrebe za smještaj u domu za starije, a ostatak bi podijelili unukama:
“Vlado je unatoč godinama još bio lucidan i nekako je mogao stati na noge ali je u zadnjih četiri mjeseca otkako se nalazi u domu potpuno fizički i psihički propao. Dementan je, ne doživljava svijet oko sebe i više je nepokretan nego pokretan. On zapravo ne može ni pričati”, kazala je Vesna.
Odveo ih kod javnog bilježnika i prepisao stan na sebe
Unuka nije bila pretjerano zainteresirana za prodaju stana, a Vesna se u očaju obratila vlasniku doma Mišelu Tepši. On joj je kazao kako se može pobrinuti za prodaju stana:
“Predložio mi je da odemo kod javnog bilježnika u Zadar da mu izdam punomoć kako bi mogao prodati stan. Prihvatila sam to, a već sutradan Mišel je mene ugurao u auto, a Vladu je doslovno vukao jer je nepokretan. U uredu javnog bilježnika nitko mi nije rekao što ćemo Vlado i ja potpisati. Ispred nas su stavili četiri papira i kazali nam samo gdje da stavimo potpise. Bila sam uvjerena da se radi o punomoći”, ispričala je Vesna.
No, papire koje su potpisali nisu bili nikakva predaja punomoći, nego unaprijed smišljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kod kojeg imovina odmah po potpisivanju ugovora prelazi u vlasništvo “njegovatelja”.
“Od 7. siječnja do danas bezbroj puta upitala sam vlasnika doma Mišela da mi predoči jednu kopiju ugovora, ali on to nikad nije napravio. Govorio bi mi da je sve u redu i da se ne brinem, da su ugovori na sigurnom u njegovom uredu. Jednom sam se o svemu požalila prijateljici iz Splita. Čini mi se da je Mišel čuo taj razgovor, od tog dana nigdje ne mogu pronaći svoje stvar iz ormarića, a svaki put kad telefoniram Mišel ili njegova supruga stoje pored mene i sve prisluškuju”, nastavlja Vesna.
Lešinarski biznis
Novinari Večernjeg lista kontaktirali su izvjesnog Mišela Tepšu, koji im je prvotno tvrdio da ne zna o čemu pričaju, da bi nakon toga rekao da će već sutra tražiti poništenje tog ugovora, te da je samo htio najbolje za svoju štićenicu.
Novinari su od stanovnika Biograda na Moru doznali da se već duže vrijeme priča kako njegov dom ne udovoljava minimalnim uvjetima, te da je tamo znalo biti puno više ljudi nego što je predviđeno.
Tepšu su pitali je li svjestan činjenice da je na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju iznudio potpis od 97-godišnjeg dementnog čovjeka i od žene koja je mislila da potpisuje punomoć, a ne ugovor. Također, upozorili su ga da je prekršio Zakon o socijalnoj skrbi koji jasno kaže da niti jedan djelatnik u socijalnoj skrbi za starije, ili član njegove uže obitelji, ne smije takve ugovore potpisivati s korisnicima doma.
Dom uopće nema dozvolu za rad
Nekoliko sati nakon što su novinari obavili razgovor s Mišelom Tepšom, on ih je povratno nazvao s “radosnim” vijestima da je Vesna promijenila iskaz. Vesna je tada telefonski novinarima uz prisutnost Tepše govorila ono što joj je on sa strane sugerirao.
Kako je čitava priča oko doma bila sumnjiva, novinari su poslali upit Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb, udruge i mlade u Zadru. Od njih su saznali da dom uopće nema dozvolu za rad, odnosno da je dobio zabranu:
“Dom Dalmatino dobio je zabranu rada temeljem rješenja Ministarstva za demografiju, mlade i socijalnu politiku još 3. siječnja 2018. godine. Prema obavijesti istog ministarstva, Mišel Tepša žalio se Upravnom sudu u Splitu gdje mu je odbijen tužbeni zahtjev, a nakon čega je žalbu podnio Visokom upravnom sudu. Trenutno nemamo nikakvih službenih informacija o daljnjem postupku”, stoji u odgovoru zadarskog pročelnika za Večernji list.
Večernji list saznaje da je o svemu obaviješten i DORH i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Cijelu mučnu priču možete pročitati OVDJE.
