Umirovljenik Zlatko (72) policiji predao novac koji je našao: “Netko se namučio da to zaradi”
Razbacane novčanice na podu bjelovarske tržnice mogao je uzeti, spremiti u džep i potrošiti, ali nije. Umjesto toga, 72-godišnji umirovljenik Zlatko Andri novac je pažljivo pokupio i odnio na policiju u nadi da će se javiti onaj kojemu pripada. No, to nije prvi put da je učinio ovakvu predivnu gestu, već i inače živi kako bi pomogao onima u potrebi.
Zlatko Andri (72) živi za pomaganje drugima (Foto: Moj portal)
Prolazeći bjelovarskom tržnicom, 72-godišnji umirovljenik Zlatko Andri ugledao je u ponedjeljak ujutro novčanice razbacane po podu. Ni u jednomu trenutku nije mu palo napamet da uzme novac, a jedino što ga je mučilo bilo je da nisu u pitanju lažne novčanice.
Siromašnoj baki pomogao adaptirati stan
“Što ne pokupite taj novac”, pitala ga je jedna prodavačica. “Pa nije moj”, jednostavno je odgovorio, sagnuo se i podigao novac s poda. Zamolio je tu ženu da mu pomogne prebrojati novac kako bi posvjedočila da nije uzeo ni kunu, sjeo je na svoj bicikl, odvezao se do policijske postaje i dao im novac, piše Moj portal.
No, ovo mu nije prvi put. Naime, prije godinu i pol kod Lidla u Bjelovaru našao je veliku svotu novca te ga također predao policiji. Onima kojima je to potrebno, pomaže i na druge načine.
“Novac nije najvažnija stvar na svijetu. Osim rođenja sinova i unučadi, najveća mi je radost u životu bila osmijeh jedne žene. Živjela je u jednoj sobici četiri sa četiri metra i ja sam joj pomogao adaptirati stan, jer si zbog svoje male mirovine to nije mogla priuštiti” – kaže pošteni umirovljenik koji u angažiranju za druge vidi smisao života.
Biciklom obilazi obitelji kojima je potrebna pomoć
Početkom 70-ih godina otišao je u Njemačku gdje se zaposlio u Mercedesu. Radio je mnogo kako bi svojoj obitelji osigurao pristojan život. U Bjelovar se vratio 12 godina kasnije, no više se nije mogao uklopiti. Posao se nije mogao samo tako dobiti ako nisi bio podoban. Obolio je, završio u bolnici te kako kaže, četiri puta gledao smrti u oči. I onda je ovaj danas umirovljeni strojarski tehničar, kovinotokar i vozač shvatio da nešto mora promijeniti.
Danas ga se svaki dan može vidjeti na njegovu Rogu s kojim je već prešao gotovo 20.000 kilometara.
“Kad sam radio u Njemačkoj rekli su mi da auto u jednom danu potroši kisika koliko čovjek u osam dana. Tako sam se ja odlučio na bicikliranje. Nakon što cijeli dan jurim biciklom od obitelji do obitelji kojima treba pomoć, navečer stavim masku na lice i prošećem. Uživam kad vidim kako se na sve strane nešto gradi, kako grad raste. Ne dam se ja, radit ću dok me ruke i noge budu služile. Puno čitam. Zanima me Egiptologija, sve o Inkama, planinama, rijekama, životinjama. Zanima me sve o ovoj našoj prekrasnoj zemlji, govori Zlatko za Moj portal.
Nada se da će se policiji javiti onaj tko je izgubio novac, jer ipak je netko, zaključuje, podbočio svoja leđa da to zaradi.
