Umirovljenik tužio sina zato što ga ne uzdržava. Sud: To je ustavna obveza!
Svi znamo da su roditelji dužni uzdržavati djecu do punoljetnosti, odnosno završetka školovanja te još godinu dana nezaposlenosti, najkasnije do 26. godine, no što je s obvezom uzdržavanja roditelja? Sud u Čakovcu podsjetio nas je što smo dužni činiti za svoje roditelje po Zakonu i Ustavu tako što je presudio u korist umirovljenika. On je, naime, tužio sina jer mu nije nadoplaćivao smještaj u Domu za odrasle osobe, za koji od mirovine nema dosta.
Foto: Unsplash
Umirovljenik je tužio sina jer ga on odbija uzdržavati, a Općinski sud u Čakovcu presudio je u očevu korist. Naime, ocu koji je smješten u domu za odrasle osobe, a za koji nema dovoljno sredstava, morat će svakog mjeseca plaćati 1.000 kuna mjesečno.
Ima još dvoje djece, ali oni su oslobođeni obaveze
Naime, otac je radno nesposoban, korisnik invalidske mirovine koja iznosi 1.436 kuna, a pravo na smještaj dodijeljeno mu je temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb. Cijena smještaja u Domu za odrasle iznosi 4.500 kuna, a razliku do pune cijene podmiruje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
No, osim ovog sina on ima još dvoje djece, sina i kćer, no oni su zbog imovinskog stanja oslobođeni obveze plaćanja smještaja, odnosno uzdržavanja oca. Kako Općinski sud u Čakovcu navodi iz prije nekoliko dana objavljene presude, tuženi sin nije oslobođen obveze, jer se u Centru za socijalnu skrb nije ni pojavio prema pozivu kada se to pitanje rješavalo.
Umirovljenik je prebolio rak grkljana i cerebralni infarkt, navodi Sud. Nakon operacije laringsa ugrađena mu je kanila, ne može brinuti sam o sebi i potrebna mu je cjelodnevna briga i skrb.
“Otac može prodati dio oranice pa se sam uzdržavati”
Sin se pak branio na način da se novac za uzdržavanje može potražiti i od preostalo dvoje djece, ako i da njegov otac može prodati dio oranice, čime bi doprinio vlastitom uzdržavanju i podmirenju cijene smještaja u domu. Sud smatra kako suvlasništvo oranice nikako nije imovina koju bi se moglo smatrati dostatnom za život.
Otac je pak naveo da je uzdržavao sina kad je bio maloljetan te da je živio s njim do završetka osnove škole te je u cijelosti vodio brigu o njegovim potrebama. Taj podatak je bitan, jer u slučaju da otac to nije radio, onda ni sin danas ne bi imao obvezu uzdržavati njega. No, sin za to nije ponudio nikakve dokaze.
Obveza uzdržavanja roditelja od punoljetne djece temelji se i na ustavnoj obvezi djece da se brinu za stare i nemoćne roditelje (čl. 63. st. 4. Ustava Republike Hrvatske), navodi Sud.
Prilikom određivanja visine uzdržavanja, iako iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da tuženik (sin) nije prijavljen s osnove radnog odnosa, sud je uzeo u obzir okolnost da je tuženik kao obveznik uzdržavanja zdrava i radno sposobna osoba i kao takva u mogućnosti ostvarivati prihode, navodi se u presudi. Također, utvrđeno je i da je vlasnik dvaju vozila, a iznos od 1.000 kuna utvrđen je i prema očevoj mirovini te troškovima smještaja u Domu za odrasle osobe.
