Umirovljenik koji je preživio strahote Drugog svjetskog rata ima poruku za mlađe generacije
Umirovljenik Stanislaw Aronson Židov je poljskoga porijekla. Danas ima 93 godine i živi daleko od Varšave u kojoj je proživio strahote Drugog svjetskog rata. Za britanski Guardian napisao je kratak tekst u kojem želi sa svijetom podijeliti lekcije koje je naučio u životu.
Foto: Stanisław Aronson
Njemačka kancelarka Angela Merkel kazala je nedavno da ćemo tek nakon smrti posljednjeg pripadnika generacije koja je preživjela Drugi svjetski rat moći vidjeti što nas je povijest naučila, piše theguardian.com.
Snanisław Aronson jedan je od pripadnika te generacije. Rođen je 1925. godine kao poljski Židov, obitelj mu je stradala u holokaustu, a on je bio pripadnik varšavskog pokreta otpora tijekom nacističke okupacije do 1944. godine. Bez potpore izvan grada, poljski pobunjenici su se borili s njemačkim nacistima nešto više od dva mjeseca. S jedne strane bilo je 50 tisuća Nijemaca, dok je Varšavu od okupacije branilo između 20 i 49 tisuća pobunjenika. U ta dva mjeseca smrtno je stradalo između 150 i 200 tisuća civila.
Aronson smatra kako zna kako je to biti na “onoj” strani europske povijesti, te se boji da buduće generacije možda neće naučiti lekcije krvavog 20. stoljeća.
“Niti monstrumi, niti heroji”
Danas ima 93 godine, živi u Tel Avivu, odakle prati događaje u Europi. Posebno ga zanima situacija u Poljskoj, odakle dolazi. Aronson smatra kako nova škola političara danas manipulira s događajima koje je proživjela njegova generacija.
“Oni možda misle da promoviraju ideju nacionalnog dostojanstva ili da ulijevaju osjećaj ponosa u mlađe generacije, ali u stvarnosti postoji prijetnja da nove generacije odgoje u tami, bez pravog znanja o kompleksnosti rata. Bojim se da smo osuđeni ponoviti sve pogreške iz prošlosti koje smo skupo platili”, piše Aronson za Guardian.
No, Aronson napominje kako se ovdje ne radi samo o poljskom fenomenu. Mišljenja je da se slični procesi odvijaju u mnogim dijelovima Europe, a s druge strane, smatra kako iskustva njegove generacije sadrže lekcije za čitavi europski kontinent.
“Želim da nas buduće generacije pamte po onome kakvi smo doista bili, a ne kako nas oni žele predstaviti. I mi smo imali sve poroke i slabosti koje imaju današnji mladi ljudi – većina nas nismo bili niti monstrumi, niti heroji”, objašnjava Aronson.
“Pravih heroja je bilo malo, a ja nisam jedan od njih”
Aronson napominje kako su okolnosti od običnih ljudi zahtijevale da čine gotovo nemoguće stvari.
“Čak i kada to uzmemo u obzir, pravih heroja je bilo jako malo, a ja nisam jedan od njih”, tvrdi Aronson.
Što se tiče druge strane, Aronson kaže kako je velik broj ljudi pao na testu morala, te ističe da su neki ljudi činili neshvatljive zločine.
Aronson smatra važnim napomenuti kako je to generacija koja je živjela u strahu, a da strah tjera ljude da čine grozne stvari. Napominje, ako niste osjetili taj strah, da ga ne možete u potpunosti niti razumjeti.
“Druga stvar, ne postoji “herojska generacija” ili “herojska nacija” – zapravo, ne postoji niti jedna nacija koja je sama po sebi zla ili dobra. Moram priznati da sam velik dio života smatrao da je za Poljake važno da se ponose svojim djelima u Drugom svjetskom ratu.
No tek u posljednjih nekoliko godina vidim da se taj ponos pretvorio u samodopadnost, a ta samodopadnost u žaljenje i agresiju. Tek sada vidim koliko je važno biti otvoren o svim lošim stvarima koje je naša strana napravila, a kojima sam svjedočio”, kaže Aronson.
“Niti jedna nacija nema monopol nad vrlinom”
Aronson je u turbulentnom periodu doživio pun spektar ponašanja od svojih Poljaka:
“Istina je da sam ja, kao Poljak i kao Židov, kao vojnik i kao izbjeglica, doživio širok spektar ponašanja od strane mojih Poljaka – od onih koji su me sklonili riskirajući svoje živote, do onih koji su htjeli iskoristiti moju ranjivost, a ne smijemo zaboraviti ni sve one sive situacije između ta dva ekstrema”, kaže.
Napominje kako mu je u ratu upravo jedna Njemica spasila život, a kasnija ga i upoznala s ljudima koji su ga unovačili u pokret otpora.
“Niti jedna nacija nema monopol na vrlinu – a to je nešto s čime se mnogi ljudi, uključujući i mnoge moje Izraelce, bore da razumiju”, piše Aronson.
Treća stvar koju apostrofira Aronson je destruktivna moć laži. Kada je rat počeo 1939. godine, njegova obitelj je pobjegla na istok i smjestila se u jedan gradić u današnjoj Ukrajini.
“Grad je bio pun izbjeglica, a uskoro su se među nama krenuli širiti tračevi o deportacijama u gulage na Sibiru. Kako bi smirili situaciju, sovjetski činovnik je održao govor u kojem je demantirao te glasine – danas bismo to nazvali “fake newsom” – te je zaprijetio da će svi koji nastave širiti te tračeve biti uhićeni. Dva dana kasnije deportacije su započele, a tisuće ljudi su poslani u smrt”, piše Aronson.
“Suprotstavimo se lažima”
Aronson tvrdi da su njihove obitelji, kao i njegovu obitelj, ubile laži.
“Moju zemlju i većinu mog kontinenata su uništile laži. A danas laži prijete ne samo kolektivnom pamćenju o tim događajima, nego i o napretku koji smo od tada ostvarili. Današnje generacije nemaju luksuz izmišljati da ih nitko nije upozorio na posljedice koje će izazvati takve laži”, piše Aronson.
Stoga, smatra Aronson, lažima se moramo suprotstaviti. A to ponekad znači i priznati neugodni dio istine o sebi i o svojoj zemlji. Lakše je oprostiti sebi i svojima, a optužiti druge, nego obrnuto:
“No to je nešto što svi moramo napraviti. Ja sam se pomirio i oprostio modernoj Njemačkoj, a nadam se da svi Europljani mogu napraviti”, kaže Aronson.
Zaključnu poruku usmjerio je mlađim generacijama, koje se ne sjećaju svjetskih ratova:
“Nemojte misliti da se vaš svijet ne može srušiti baš kao što se srušio moj. To je možda najočitija lekcija koju moramo prenijeti na vas, ali ona je ujedno i najvažnija. U jednom trenutku sam uživao u idiličnom ljetu u mom rodnom gradu Lodzu, a u sljedećem trenutku smo bili u bijegu.
U svoj prazni dom vratio sam se tek pet godina kasnije, ali tada nisam bio bezbrižan dječak nego ratni veteran koji je preživio holokaust, ratni veteran koji je živio u strahu od Staljinove tajne policije NKVD. Zbog toga sam se odlučio odseliti u novonastali Izrael, i boriti se za neovisnost domovine za koju nisam niti znao da ju imam”, piše Aronson.
