Umirovljenik iz Pule mora seliti: “Kako da od 2.400 kune mirovine plaćam sobu od 2.000 kuna?”
Uljanikovi samački hoteli uskoro bi se trebali rušiti, a stotinjak stanara uskoro mora iseliti. Među njima je i 61-godišnji umirovljenik koji je svoju mirovinu zaradio upravo u Uljaniku. Ogorčen je s ponuđenom alternativom i kaže kako ne zna što će učiniti.
Foto: Unsplash
Stanari samačkih hotela Uljanik standarda moraju iseliti do 1. travnja, a na subotnjem prosvjedu su kazali kako im je ponuđeno prenoćište u Japodskoj ulici u Šijani, piše glasistre.hr. Radi se o Uljanikovim hotelima koje je novi investitor odlučio srušiti zbog derutnog stanja zgrade, što izaziva velik problem za stotinjak stanara koji tamo žive.
Stanari su se jučer zajedno s predstavnicima sindikata, Crvenog križa, Centra za socijalnu skrb i Hvidre sastali s gradonačelnikom Filipom Zoričićem na kojem su razmatrali alternative. Predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac potvrdio je kako je Grad stanarima ponudio prenoćište u Japodskoj 80 kao rješenje ove nemale stanarsko-radničke krize.
“U zgradi u Japodskoj ulici na raspolaganju će biti 47 soba u koje se može smjestiti najviše 106 stanara. Sobe su jednosobne, dvosobne i trosobne. Cijena s uračunatim režijama za jednosobnu sobu iznosit će 2.000 kuna, a za dvosobne i trosobne 1.500 kuna. Grad kaže da je spreman participirati u iznosu koji je puno veći nego od sada, no treba vidjeti koga će subvencionirati budući da su tri kategorije korisnika u igri: radnici koji su još u radnom odnosu, umirovljenici te stanari bez ikakvih primanja”, kazao je Cerovac za Glas Istre.
Umirovljenikom ‘uljanikovcu’ selidba predstavlja velik problem
61-godišnji Nenad Radosavljević, umirovljenik s 2.400 kuna penzije, alternativu smatra neprihvatljivom.
“Meni to nije nikakva alternativa jer 41 godinu živim u garosnijeri koju sam opremio vlastitim sredstvima – imam kuhinjicu i sanitarni čvor. A sada bih sobu u kojoj nema ni sanitarnog čvora morao dijeliti još s nekim”, kazao je za Glas Istre.
Jako je privržen garsonjeri u kojoj živi, plaćao ju je 1.000 kuna mjesečno plus režije, a najavljen je rast cijene na 1.400 kuna od ožujka. Poručuje da ne želi ići u ponuđeni alternativni smještaj, preskup mu je:
“Ja tamo sigurno neću ići. Da i odem u tu jednokrevetnu sobu koju ću uz mirovinu od 2.400 plaćati 2.000 kuna, kako ću živjeti? Što ću jesti, piti, kako se odijevati? I to, ponavljam, sve u sobi bez sanitarnog čvora”, pita se umirovljenik.
U garsonjeri ima sve svoje – od kreveta, zavjesa, veš-mašine i šporeta. Malo toga bi mogao iskoristiti u ponuđenoj sobi.
“Cijeli moj život je tu. I sada moram sve to baciti. Kad bih dobio najobičniju garsonjericu od Grada, da je moja do kraja žviota, jer ovih godinu i pol dana mi je oduzelo pola života”, zaključio je umirovljenik.
