Umirovljenik (76) izašao iz zatvora nakon što je ubio suprugu: ‘Tjednima me molila da joj pomognem umrijeti’
Britanac David Hunter (76) nakon 19 mjeseci koje je proveo u pritvoru zbog optužbe za ubojstvo iz milosrđa, pušten je na slobodu. On je u prosincu 2021. ubio svoju suprugu Janice, koja je bolovala od raka krvi i trpjela nesnosnu bol. Uz pomiješane osjećaje, govorio je kako ga je tjednima molila da to učini, a na kraju je popustio.
David Hunter ubio je svoju suprugu Janice iz milosrđa kako bi je lišio boli koju je prolazila zbog bolesti. | Foto: Screenshot: YouTube/ITV News
David Hunter je 76-godišnji umirovljeni rudar iz engleske pokrajine Northumberland. On je proveo posljednjih 19 mjeseci svog života u pritvoru na Cipru, jer je u prosincu 2021. ubio svoju suprugu. Iako je kazna suda za ubojstvo iz milosrđa bila dvije godine, pušten je na slobodu u ponedjeljak, jer je cijelu kaznu praktički već odslužio.
U velikom intervjuu za Daily Mail, objasnio je zašto je ubio svoju suprugu Janice. Bili su u braku od 1969. godine, a David ga je odlučio okončati zbog njene bolesti. Njeno zdravlje se pogoršalo 2016. godine, nakon dvije operacije koljena, zahvata na slijepom crijevu i slomljene ključne kosti. Na jednom od pregleda otkrili su da joj nedostaje željeza. Daljnjim testovima utvrdili su da je riječ o mijelodisplaziji, rijetkom obliku raka krvi zbog kojeg koštana srž ne proizvodi zdrave krvne stanice i koji se može pretvoriti u leukemiju.
Okončavanje patnje
Još je više patila tijekom pandemije covida-19, kad su zatvorene bile sve ambulante, ljekarne i bolnice na Cipru, gdje su se doselili 2001. godine. Osim toga, njezina je sestra umrla od posljedica leukemije te je ona imala čvrstu želju što prije okončati svoju patnju.
– Jela je vrlo malo, rezance, juhu, a kad je jela bilo joj je mučno i morala je na WC. Bol se pogoršala. Činilo se da bira mjesta na kojima je bila operirana. Koža joj je bila prekrivena ranama. Nije mogla stajati. I tada me je počela moliti. Rekla je: “Ne mogu se više boriti. Ne mogu hodati, treba mi pomoć da odem na WC. Ništa neće biti bolje. Želim da mi pomogneš umrijeti.” A ja bih rekao: “Ne, ne. Ići ćemo polako, iz dana u dan.” Stalno sam razmišljao: “Što da radim?” Toliko sam je volio, a ona je tako patila. Desetak dana prije smrti bila je histerična od bolova. Opet me molila da to okončam. Nadao sam se da će se predomisliti. Čekao sam čudo. Nikad nije došlo, objasnio je David.
Nakon što ju je ugušio, David je uzeo koktel lijekova i popio ga s bocom alkohola. Nakon toga je nazvao svog mlađeg brata. On je, pak, alarmirao britansku policiju, koja je putem Interpola obavijestila kolege na Cipru. Oni su stigli nakon sat vremena. Janice je bila mrtva, a David nije uspio počiniti samoubojstvo. Gotovo odmah je pritvoren, a presudu je dočekao u ponedjeljak.
– Osjećam se tupo, pomalo mi se vrti. To je zapravo teško prihvatiti. Ne čini se stvarnim. Upravo sam nazvao kćer Lesley u Englesku i oboje smo toliko plakali da nismo mogli govoriti. Nitko od nas nije mogao reći ni riječi. Samo smo si uspjeli reći “Volim te.” Pritvorski policajac me zagrlio kad sam izašao i rekao je: “Čestitam, Davide. Dobili ste presudu koju ste zaslužili. Kažem to na najljepši mogući način, ali nadam se da vas više nikada neću vidjeti”, rekao je Hunter novinarima koji su se okupili ispred zatvora.
Emocionalno potrošen
Po izlasku iz pritvora otišao je na njen grob. Na sprovodu nije bio, jer je već završio iza rešetaka. Priznao je da se radovao, ali i strepio u tom trenutku. Cijelo vrijeme je razgovarao s novinarima kroz mješavinu smijeha i suza.
– Volio bih tamo sada pronaći mali stan blizu groba, kako bih je mogao posjećivati svaki dan. Kad dođe moje vrijeme bit ću pokopan kraj nje. Još razgovaram s Janice. I dalje joj govorim da je volim i da mi nedostaje svaki dan. Kažem: “Ne znam volim li te više ili mi više nedostaješ”, govori on.
Emocionalno je potrošen, a unatoč činjenici što je radio od svoje 15. pa do 55. godine života, Hunter će, sasvim je izvjesno, živjeti u siromaštvu. Osim što je sam plaćao vlastite i suprugine lijekove, morao je platiti troškove suđenja koje se oteglo na gotovo dvije godine.
O eutanaziji
Novinari su ga upitali što misli o eutanaziji. Zanimalo ih je kako na legalizaciju namjernog prekida života zbog otklanjanja boli i patnje gleda osoba koja je to sama učinila.
– Volio bih da to postane legalno ili da se barem o tome raspravlja, istraži mogućnosti. Znao sam da Janice neće biti bolje i kada nekoga toliko volite, a on vas opetovano moli da mu prekinete život, donesete tu strašnu odluku da ga izbavite iz agonije. Janice je bila u strašnim bolovima. Tjednima je govorila: “Dragi, ne mogu se više boriti. Želim se ubiti.” Prolazila je kroz pakao. Nisam mogao podnijeti da je vidim takvu. Naravno, da smo imali novca i da Janice nije bila previše bolesna da bismo krenuli na put, mogli smo otići u Švicarsku, zaključio je David Hunter.
S obzirom da je na Cipru i u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i u gotovo svim drugim zemljama, protuzakonito pomoći bolesnoj ili umirućoj osobi da okonča svoj život, Hunter je mislio na kliniku Dignitas u Švicarskoj, o kojoj smo i mi već pisali, gdje ljudi diljem svijeta dolaze kako bi smrću okončali svoju patnju.
