Umirovljenici i samoća: Evo što kažu oni koji nikada nisu osnovali obitelj
Nezanemariv dio umirovljeničke populacije čine samci. Mnogi od njih se nikada nisu vjenčali, bilo spletom okolnosti ili izborom. Jednog korisnika na Redditu zanimalo je što stariji ljudi misle o tom problemu nakon što pređu 50-u godinu, žale li i je li im teško.
Foto: Unsplash
Jednog korisnika na forumu Reddit zanimalo je što misle stariji ljudi koji se nikada nisu, silom ili prilikom, oženili ili udali. Pitanje je postavio na malom dijelu tog foruma koji se zove “Pitaj starije”:
“Volio bih čuti što o životu misle stariji od 50 godina koji se nikada nisu vjenčali. Kako vam izgleda svakodnevni i društveni život? Žalite li, imate li osjećaj da propuštate nešto?”, upitao ih je.
U komentarima mu se javilo tridesetak umirovljenika koji su na sebi svojstven način odgovorili na pitanje.
“Bio sam serijalni samac”
Jedan korisnik koji je skupio najviše bodova na svom odgovoru rekao je kako se rano u životu oženio. Brak je trajao pet godina dok ih okolnosti nisu rastavile.
“Nakon toga bio sam serijski monogamist godinama, bez da sam se ikada približio samoj ideji o braku s nekim. Definitivno sam bio malo stidljiv i bojao sam se obvezati prema nekome”, započinje umirovljenik.
Radni vijek je proveo sam, a tada se umirovio i “povukao” (napominje da se nije povukao u lošem smislu te riječi) u svoj mali svemir. Brinuo se o svojim kućnim ljubimcima i uređivao je vrt. Imao je neki tupi osjećaj da mu možda nije bilo suđeno i da će na koncu završiti sam.
“Prije godinu dana, upoznao sam jednu stariju ženu na Redditu. Nekako smo kliknuli, a ona je platila kartu da prođe pola svijeta kako bi se upoznali. Oženili smo se u roku od tri mjeseca i ona je sada dobila američko državljanstvo. Oboje se slažemo da se nikada nećemo rastajati”, piše umirovljenik.
Tvrdi kako i jedan i drugi aspekt života imaju svojih prednosti i mana:
“Ne živimo u savršenom svijetu.
Ali istina je, pravo da vam kažem, bezbroj puta sam sretniji danas. I tek sada shvaćam što sam sve propuštao tijekom života. Nikada se ne bih mogao vratiti na staro, iako moja veza sa samoćom nije bila toliko strašna”, zaključio je.
Najveći problem kad si sam je…
Drugi umirovljenik ima posve drugačiju priču. Nikada se, pa ni u mirovini, nije skrasio s nekime. Ali zadovoljan je jer mu je susjed u sličnoj situaciji, pa si oni međusobno drže leđa u teškim trenucima.
“Najveći problem kod samoće, kada doslovce živite sami, je nedostatak potpore kada se nešto loše dogodi.
Na svu sreću, prijatelj sam sa susjedom koji je u istoj situaciji i držimo jedan drugom leđa. Vozimo se liječniku kada je potrebno i pružamo si emocionalnu potporu kada se loše stvari dogode.
Osim toga, pomažemo si i u najobičnijim stvarima u životu. On je visok, ja sam nizak – baš mi je neki dan zamijenio žarulje. S druge strane, kada se njemu pokvari neki uređaj, ja mu ga popravim. Ponekad kada idem u trgovinu pitam i njega treba li nešto, a nekad se iznenadimo ručkom.
Prestao sam se nadati da ću pronaći neku ženu, ali tako je kako je”, napisao je umirovljenik.
I drugi ljudi u njegovoj situaciji izrazili su mu riječi potpore i napisali “ključ za život bez partnera je imati dobre prijatelje”.
Ne žale ni za čime
Javili su se ljudi koji žive sami, a zadovoljni su. Još u mladosti su shvatili da imaju karakter “vuka samotnjaka”, a ni danas im ništa ne nedostaje:
“Ne žalim ni za čime, nikada nisam vjerovao u instituciju braka. Nisam se htio skrasiti, ali sam kroz život imao nekoliko dugotrajnih romantičnih veza.
Sada kad sam star, moram priznati da je to poglavlje života za mene zatvoreno. Ali sam zato uložio u prijatelje, a imam i obitelj s kojom sam blizak tako da mi ništa ne nedostaje”, napisao je.
Javila se i jedna umirovljenica, ima 64 godine i ne žali što se nije skrasila u životu:
“Imam 64 godine i nikada nisam ni trenutka zažalila zbog svojih izbora. Niti zbog braka, niti zbog činjenice što nemam djecu.
Život je tu zbog iskustva, slobode i raznolikosti”, kratko je napisala.
