Umirovljenici s ispod 2.000 kuna mirovine: “Ako smo umirovljeni – nismo umrtvljeni!”
Velik dio stanovništva svakoga grada čine umirovljenici. U Osijeku ih je 30-ak tisuća, a grad ne nudi pregršt sadržaja svojim starima. Srećom, svaka organizacija zajedničkog druženja je ogroman korak naprijed, a u konkretnom slučaju organizator je Matica umirovljenika.
Foto: HRT screenshot
Osječki ogranak Matice umirovljenika ima oko 1.500 članova, pišu vijesti.hrt.hr. Skromni umirovljenički budžeti im ni u ludilu ne pružaju ono što mogu raditi umirovljenici iz razvijenih europskih država, te sve što rade – rade skromno.
No, čak i skromni pomaci prema naprijed nekome mogu značiti čitav svijet, jer se u dobrom društvu barem nakratko mogu zaboraviti male mirovine, bolesti i samoću koja je sve veći problem u trećoj dobi. Umirovljenici se u Osijeku sastaju u prostorijama Matice umirovljenika, ali i u domovima za starije, gdje sudjeluju u raznim aktivnostima..
“Ako smo umirovljeni, nismo umrtvljeni. to je meni jako važno da oni ovdje u našem dnevnom boravku pronalaze sreću, radost ,druže se, popiju kavicu”, kazala je predsjednica Matice umirovljenika grada Osijeka Marija Sužnjević.
Za umirovljenike se često govori da su majstori preživljavanja, a kako i ne bi kada s mirovinama ispod 2.000 kuna idu iz mjeseca u mjesec:
“Moja mirovina je 1.390 kuna. Djeca, normalno, pomognu tako da… Kad su sniženja, akcije, onda odem i kupim što mi treba”, kazala je jedna umirovljenica.
Zima je ipak zbog većih režija najgori period za mnoge umirovljenike. Ako režije u nekom kućanstvu porastu za par stotina kuna, to je velik postotak mirovine s kojim se ne može raspolagati tih par mjeseci:
“Mirovina mi je 1.800 kuna. Kako živim? Eto, što kažu, razvučem kroz čitavi mjesec. Zima mi je najgori period kad su režije povećane”, kazala je umirovljenica Marija.
Umirovljenici su novinarima HRT-a kazali da su, kada su bili mlađi, mislili da će jednoga dana uživati u zasluženoj mirovini. No, takvih je u Hrvatskoj ili jako malo, ili su jako skromni.
Najveći broj umirovljenika može zaboraviti na veće aktivnosti, a i za jednodnevne izlete na koje idu jednom godišnje moraju štedjeti. Stoga se i okreću prema raznim radionicama kojima popunjavaju svoje vrijeme:
“Našla sam veliko zadovoljstvo evo u ovim radionicama, družimo se, raidmo nešto, neke ideje dolaze, sve ono što nismo imali za vrijeme rada. U tom nalazim zadovoljstvo i neku utjehu”, kazala je umirovljenica Antonija Zelić.
HRT-ov prilog možete pogledati OVDJE.
