Umirovljenici o ideji menze: ‘Dajte nam pristojne mirovine da sami odlučujemo što i kada jesti’
Poniženje, diskriminacija, milostinja… Ovim se riječima može sažeti vrlo negativan stav većine umirovljenika oko HSU-ove ideje otvaranja umirovljeničkog restorana. Kao potencijalni korisnici nisu oduševljeni i traže veće dostojanstvo i veće mirovine kako bi si ručak sami priuštili.
Ilustracija | Foto: Mirovina.hr
Ideja Hrvatske stranke umirovljenika o otvaranju umirovljeničkog restorana, najprije u Zagrebu, a onda i u ostalim gradovima, nije baš najbolje ‘legla’ potencijalnim korisnicima. Premda bi u svojevrsnoj menzi starije osobe s manjom mirovinom mogle ručati za dva do tri eura, umirovljenici smatraju da ih se na takav način ponižava. Protivnicima ideje neki od argumenata su da umirovljenički restoran ne bi riješio egzistencijalne probleme starijih osoba te da im treba povećati mirovine kako bi si sami mogli kupiti i skuhati.
Umirovljenici dijelom smatraju kako je riječ o milostinji, a kritičarima smeta i što bi se takve kuhinje organizirale samo u Zagrebu te eventualno većim gradovima. Što je sa starcima iz ruralnih sredina, što je s invalidima koji ne mogu doći, kako do kuhinje bez organiziranog javnog prijevoza, samo su neka od pitanja. Naravno, ima i onih koji hvale ideju HSU-a, misleći da bi bilo super pojesti, uštedjeti te imati više vremena za druge aktivnosti osim nabavke, kuhanja i pranja suđa.
Puno komentara ostavili ste i ispod teksta na našoj Facebook stranici pa smo izdvojili neke od njih.
‘Ličani bi na ručak išli u ponedjeljak, a stigli u nedjelju’
– Pravedna mirovina, pa opet pravedna mirovina, pa opet uplatama doprinosa stečena mirovina, a ne restoran. Sa 46 godina staža prihvatiti da sam socijalni slučaj neću nikada. Ne izmišljajte novu metodu rušenja i ovo malo preostalog umirovljeničkog dostojanstva, napisao je Mladen Matečić.
– Povećati mirovine prvo, a onda restorane u sve gradove, s dovozom hrane u manje sredine te nemoćnima. Smišljate toplu vodu kao da samo Zagreb ima umirovljenike, a zaboravljate na nas ostale, smatra Dragica Štambuk.
– Prvi restoran, ako ako se ikad otvori trebao bi biti na istoku zemlje, gdje su najmanja primanja, a shodno tome valjda i mirovine. Takav restoran sa jeftinom hranom već postoji u Zagrebu, ali on je naravno samo za one koji imaju iznadprosječna primanja, a to su saborski zastupnici, upozorava Željko Bakarić.
– Pokojni suprug i ja smo radili i sad bih trebala po menzama hodati. Dajte nam pristojne, normalne mirovine da sami odlučimo kada i što jesti. Sram ih bilo, da sam željela biti socijala, ne bih radila, komentira je Jasna Stašić Nitraj.
– Penzionera ima na Velebitu, Učkoj i još puno nepristupačnih mjesta. Ne znam kako bi se organizirale menze na tim mjestima. Svakako treba dozvoliti svakom penzioneru da si sam organizira život, jer nismo marva koju je jedino bitno nahraniti, poentirala je Dragica Antolović.
– Toliko ponižavajući prijedlog se ne da nikako prožvakati. Ispada da su umirovljenici pokretni pa mogu doći jesti, ispada da su samo u sredinama gdje bi se bilo moguće tako nešto organizirati.
Što sa nama ostalima? Zar mi nismo izdvajali za svojeg radnog vijeka?, pita Zdenka Klepec.
– Bit će Ličani oduševljeni bez autobusnih linija, ponedjeljak kreneš od kuće i stigneš u nedjelju na ručak, našalio se Marinko Zugo.
Smanjiš režije, šetaš i čeka te gotovo ručak
Oni koji podržavaju prijedlog u manjini su među komentatorima na društvenim mrežama.
– Meni je to super da ste se sjetili. Drago mi je da financiramo studente, treba djeci pomoći, oni su naša budućnost, ali i mi stari smo zaslužili nešto za desetljeća u kojima smo radili i doprinosili, plaćali državi sve poreze koje su nam nametnuli, misli Niki Nikolina.
– Može se to! Imali bi i te kako posla. Ne moraju biti u pitanju skupi specijaliteti nego jota, svinjska koljenica sa kiselim kupusom, pašta- fažol s kobasicom, musaka, lazanje… To bi svuda funkcioniralo, piše Vinko Šutić.
– Meni se čini da je ovo dobra zamisao… Odmah smanjuješ račune režija, uz to se može šetati i čeka te gotov ručak, zaključuje Mira Buzančić.
Špika i Grujić: ‘To su pučke kuhinje, a ne restorani’
Kritika je stigla i iz platforme Umirovljenici zajedno.
– Jeli moguće da u HSU ne znaju da je već dulje vrijeme upravo umirovljenička populacija najčešći korisnik pučkih kuhinja i da su već odavno nadvladali nelagodu ili stid što nakon nerijetko i punog radnog staža moraju poput najvećih siromaha čekati u redu za jedan topli obrok, kažu Lazar Grujić i Milivoj Špika.
Smatraju da HSU nudi segregaciju i poniženje, jer bi se umirovljenicima do prosječne mirovine, dakle za njih oko 750 tisuća, omogućilo da se uz državnu subvenciju hrane u “pučkim kuhinjama, ma koliko se oni trudili nazvati ih restoranima”.
– Umirovljenicima koji zbog malih mirovina doslovno preživljavaju u sve težem siromaštvu ponuditi „pučku kuhinju“ umjesto osigurati zasluženu mirovinu koja omogućava pristojan život je uvreda za sve umirovljenike, ali i za zdrav razum, napisali su, između ostaloga, u svom priopćenju.
