Umirovljenica Jadranka (68): “Uopće se ne osjećam dobro što moram raditi”
Sve više umirovljenika radi kako bi podmirili troškove koje od skromne mirovine ne mogu. Čak i uz rad, mnogima se život svodi na puko preživljavanje. A raditi u trgovini ili čistiti apartmane nije nimalo lako, o čemu svjedoče ove dvije umirovljenice.
Ilustracija: Unsplash
Jadranka Pavičić ima 68 godina, u mirovini je, ali i dalje radi na pola radnog vremena u jednoj trgovini.
„A kako da se osjećam? Uopće se dobro ne osjećam što moram raditi. Da sam ja zaljubljena u to što moram raditi sa 68 godina, nisam.“
Od mirovine prima samo 950 kuna
Cijeli život provela je u brizi i njezi za druge. Prvo petero djece, potom njega stare majke i svekrve kada se razboljela.
„Ako imaš tako nešto, ne možeš raditi. Ja nisam imala žene koje bi meni došle i koje bi mi pomogle. Kod mene je takva karma valjda“, kaže Pavičić za Faktograf.
Međutim, zbog toga je izgubila vrijedne godine staža. Sada od ionako niske penzije prima samo 950 kuna, jer joj je račun blokiran. Bila je jamac za kredit, čije je otplaćivanje palo na nju. Nedostatno je to za život pa mora raditi.
Jadranka Pavičić se vraća iz kupovine prije ručka i s vrata, s vrećicom u ruci, ljutito kaže da rezanci za juhu koštaju 15 kuna. 15 kuna!
Na pitanje mora li stalno zbrajati svaku kunu, odgovara:
„Zapravo zbrajam već godinama, to ti je meni već kao dobar dan.“
Prema posljednjim podacima Eurostata, u Hrvatskoj je 33,6 posto starijih od 65 godina u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Žene su ovdje u većem riziku (24,3 posto) od muškaraca (22,1 posto), dok je sveukupno 23,3 posto stanovništva Hrvatske u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.
Problem je i prevelik udio najnižih mirovina s kojima se teško mogu pokriti i tekući troškovi, a kamo li repovi iz prošlosti.
Ima veliku ovrhu pa čisti apartmane na moru
Jedna anonimna umirovljenica, kako piše Faktograf, prisiljena je raditi na crno.
Mirovina joj iznosi nemalih 4.500 kuna, ali pola odlazi na plaćanje ovrhe pa joj ne ostaje dovoljno za troškove života. U 69. godini života i sa 36 godina staža ne može si priuštiti ljetovanje na moru pa je na obali, od početka lipnja do sredine rujna, radila kao čistačica apartmana. Radila je svaki dan osam sati dnevno. Bez prijave i za 6.000 kuna plaće.
„Bilo je rečeno da je to apartman i možete to nazvati apartmanom, ali to je prepravljena garaža gdje tako smrdi kanalizacija… Ja sam počinjala raditi u sedam ujutro. Dizala sam se u šest, skočila u more, brzo se obukla i u sedam uzela metlu i mela“, opisuje svoje iskustvo.
Umirovljenica sedam godina, a sada, u mirovini, ima manje vremena nego prije.
„Što se tiče naših penzionera, mislim da su ful jadni“, kaže. Iako je u punoj snazi i agilna te smatra da se barem dijelom razlikuje od svojih vršnjaka jer ne može mirovati, sezonski posao nije joj bio lagan:
„Čujte, nije jednostavno na velikoj vrućini penjati se na 4. i 5. kat.“
Od ukupno 14 apartmana koje vlasnici imaju, dogovor je bio da po danu ne čisti više od dva. Međutim, i taj dogovor je znao biti pogažen pa je ponekad čistila i po četiri apartmana dnevno.
Koriste priliku za rad, jer moraju
Đurđica Novaković, predsjednica Matice umirovljenika Grada Zagreba, ističe da veliki broj umirovljenika teško spaja kraj s krajem. Uz njihovu potrebu da si radom u mirovini popune kućni budžet, očito je da se njihovim radom, barem donekle, rješava i problem nedostatka radne snage.
„Taj se nedostatak prelijeva i na leđa umirovljenika i to su gorući problemi našeg humanitarno-socijalnog statusa umirovljenika. Sad velika većina umirovljenika tu priliku za rad iskoristi, tko god nije radno nesposoban.“
Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine, kaže da generalno u trgovini danas postoji nedostatak radne snage, pogotovo u sezoni te da poslodavci imaju velikih problema s pronalaskom radnika.
„Trgovina nije atraktivna djelatnost, jer su plaće prodavača male, a u trgovini je i jako velika fluktuacija. Mladi ljudi se često zadržavaju kraće jer nalaze bolje prilike, a i odlaze iz trgovine u druge djelatnosti. Jako puno radnika iz trgovine je otišlo u inozemstvo. Mladi se lakše odlučuju i na promjene poslodavca i djelatnosti“, kaže Štulić.
Dodaje da su stariji radnici koji se vraćaju u trgovinu u principu radnici koji su radili u trgovini, imaju potrebne vještine, otišli su u mirovinu pa se vraćaju. Nažalost, to je uvijek radi potrebe dodatne zarade, kako bi si mogli priuštiti određeni standard života jer su mirovine izuzetno male, kaže.
