Umirovljenica (78) friško diplomirala restauraciju: “Ključni su motivacija, disciplina i odgovornost”
Umirovljenica Agneza Štajer (78) nedavno je diplomirala na Odjelu za umjetnost i restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku. Budući da dolazi iz Vrbovca, do fakulteta i nazad znala je putovati 700 kilometara, a ovo joj je druga diploma koja dolazi 50 godina nakon prve kada je završila veterinu.
Foto: Agneza Štajer | Sveučilište u Dubrovniku
Umirovljenica Agneza Štajer živi je dokaz da za nova znanja nikad nije kasno. Tako barem kaže Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku gdje je gospođa Štajer nedavno diplomirala restauraciju, piše dubrovackidnevnik.net.hr.
Skromna umirovljenica dolazi iz Vrbovca pa je zbog fakultetskih obveza morala putovati 700 kilometara. Druga joj je ovo diploma u životu, a prvu je zaradila prije pedesetak godina kada je završila veterinu, a specijalizirala peradarstvo.
Prije umirovljenja donijela odluku – upisati još jedan fakultet!
Predavala je stručne predmete u srednjoj Veterinarskoj u Križevcima, a velika ljubav su joj tkanine i ručni radovi. Za Dubrovački dnevnik otkriva savjete za one koji žele poći sličnim putem:
“Prije nego sam otišla u mirovinu išla sam sa svojim učenicima u Zagreb u Studentski centar na Dane sveučilišta. Tako smo čitav dan tamo proveli i oni su mi svako malo govorili što im se sviđa, što im je zanimljivo, a u jednom trenutku sam im rekla ‘Društvo, i vaša profesorica je sebi našla faks! Upisat ću Restauraciju u Dubrovniku’. Oni su mi se strašno smijali, međutim ja to nisam mogla prepustiti slučaju pa sam se spremala godinu dana za prijemni ispit nakon što sam se umirovila 2008. godine”, ispričala je za Dubrovački dnevnik umirovljenica.
Šteta joj je samo jer je studij predugo trajao, dosta toga joj se dogodilo u posljednjih desetak godina. Zadnji ispit položila je još 2014. godine, a studij je od tada u mirovanju sve do 2019. godine, kada je počela s pisanjem završnog rada kojeg je obranila prošloga mjeseca.
“Prije 41 godinu sam kupila stan u Dubrovniku i konačno sam mislila da ću za vrijeme studija provoditi nešto više vremena u gradu, no ipak nije bilo tako. Imala sam bolesnu ‘pasicu’ Živku o kojoj sam se morala brinuti i čim prije vraćati doma. Putovati i studirati je bilo teško, ali ipak to nisam doživljavala kao ekstra napor”, ispričala je umirovljenica.
Diplomirala na restauraciji haljine koja je pripadala njenoj prijateljici
Gospođa Štajer inače je ljubiteljica starih tekstilnih predmeta, s četiri godine naučila je plesti, vezla je i radila na postavi brojnih izložbi. Poznanici su je znali pitati jesu li neki povijesni predmeti vrijedni, pa je studij Restauracije došao kao logičan slijed:
“Tekstil mi je uvijek bio nešto što sam duboko poznavala, a kad nešto poznajte onda imate želju da mu produžite život, sačuvate i to spasite”, kazala je za Dubrovački dnevnik.
Zvanje prvostupnice stekla je prezentacijom konzervatorsko-restauratorski radova provedenih na Charleston haljini. Haljina je, inače, stara oko stotinu godina, a nosila ju je njena bliska prijateljica Jasna Berković s kojom se intenzivno družila zadnjih 15 godina:
“Haljina je vrijedna i jako lijepa tako da se isprepliću dvostruke emocije. Na nju sam gledala kao stručnjak promatrajući je kao predmet koji je zahtijevao određeni konzervatorsko-restauratorski zahvat, a s druge strane to je bila haljina moje bliske prijateljice koja je preminula 2018. godine. Njoj sam posvetila ovaj rad jer sam željela da se Jasna ne zaboravi”, kaže umirovljenica.
Ništa bez discipline i volje
Cjeloživotno učenje je pojam koji ćemo često čuti, no malo tko stvarno vjeruje u to, smatra umirovljenica.
“Svi misle kako zvuči dobro, ali kada se izravno susretnu s takvom prilikom onda smatraju da nije potrebno. Većina ljudi mi je tijekom školovanja pomogla, dio njih je na to gledao kao na zanimljivost, većina je ignorirala, a samo mali dio njih je omalovažavao moju odluku. Eto, to je iskren stav o cjeloživotnom obrazovanju”, smatra Štajer.
“Učenje je vrsta rada”, kaže umirovljenica koji cijeli život nešto radi:
“Važni su motivacija i samodisciplina kao i odgovornost. Čovjek treba biti i fizički i psihički dobre volje pa se čak i žrtvovati ako mu je teško. Jednostavno postoji disciplina kojoj sve podvrgneš i takav model se prenosi na sve druge segmente u životu”, kaže Štajer.
Budila se u 6, nakon toga bi uređivala vrt, a nakon doručka bi učila jezike do podne. Poslijepodne bi učila predmete poput povijesti umjetnosti, povijesti restauracije, kemije i ostalog.
Iako nije ljubiteljica društvenih mreža, pandemija koronavirusa je i to promijenila:
“Ipak sam ja položila šest kolegija iz informatike, nitko mi nije te ocjene poklonio”, zaključila je umirovljenica za Dubrovački dnevnik.
