Umirovljenica (70): “Radila sam svaki dan kao dadilja kako bih prehranila obitelj”
Niske mirovine umirovljenicima nisu dovoljne za dostojanstven život. Mnogi stoga pribjegavaju raznim oblicima rada, pri čemu i onom na crno. Svoju priču s nama je podijelila jedna baka koja je, kako bi prehranila vlastitu obitelj, bila prisiljena čuvati tuđu djecu.
Umjesto da zasluženo uživa u plodovima dugogodišnjeg rada, svakodnevica prosječnog hrvatskog umirovljenika znatno je drugačija. Tijekom travnja pravo na rad od četiri sata dnevno prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iskoristilo je 21.031 umirovljenika. No, broj onih koji rade je puno viši uzmu li se u obzir i oni koji na crno traže razne “honorarne” poslove.
Svoju priču s nama je podijelila umirovljenica iz Daruvara (70) koja je željela ostati anonimna, s obzirom da je poslove nalazila na crno preko oglasnika. Ispričala nam je kako je u mirovini obavljala posao dadilje na period od dvije godine.
Radila po četiri do pet sati za 250 do 300 kuna
“Morala sam se odlučiti za rad u mirovini jer nam je financijska situacija kod kuće bila iznimno loša. Radila sam kao dadilja četiri do pet sati dnevno te bih na dan znala zaraditi 250 do 300 kuna što je meni i mojoj obitelji svakako pomoglo da prebrodimo teške dane. Sada to više ne radim jer se situacija popravila, ali zaista razumijem sve koje i nakon što odu u mirovinu moraju raditi”, ispričala nam je sugovornica.
Isto tako, istaknula je kako je 15 godina prije umirovljenja radila posao na neodređeno, a nakon mirovine je morala nastaviti raditi jer, ističe, umirovljenicima nije ništa drugo ni preostalo s obzirom na visinu mirovina.
Danas uživa u vrtu i kulturnim aktivnostima
Trenutne teške životne situacije ne moraju nužno označavati da će ostatak života biti nesavladiv. Dokaz tomu jest naša sugovornica koja navodi kako više ne mora svoje zdravlje i vrijeme u mirovini odvajati na rad. Umjesto toga vesele je male stvari, dok mjesta za stres, ističe, više nema.
“Sada više ne radim nego se bavim drugim stvarima u mirovini. Imam svoj vrt te istinski uživam u obradi vrta i u svome cvijeću. Članica sam i lokalnog kulturnog društva gdje spremamo razne predstave te se družimo, a volonterski isto tako znam doprinijeti radu lokalne knjižnice gdje često boravim”, zaključila je gospođa iz Daruvara.