Umirovljeni politolog živi u selu sam samcat: “Pitanje je, ako padnem ima li me netko dignuti”
RTL Direkt donosi fascinantnu priču o umirovljenom politologu i pravniku Paji Jakšiću (69) koji je zadnji stanovnik Glogova, sela na samom kraju ličkog Vučipolja. Kaže kako živi samostanskim životom, a jedino društvo mu je njegova biblioteka.
Foto: Pajo Jakšić (69) | RTL screenshot
U Hrvatskoj je trećina nekretnina prazna, a u Lici čak polovina, donosi RTL Direkt. Općina Gračac teritorijalno je najveća u Hrvatskoj, ali je slabo naseljena. Neka su naselja od posljednjeg popisa stanovništva u potpunosti izgubila stanivnike, a u nekima se svi stanovnici mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Živi kao u samostanu i to mu se sviđa
Novinari RTL-a posjetili su fascinantnog umirovljenika, diplomiranog politologa i pravnika Paju Jakšića (69), jedinog stanovnika Glogova, sela na samom kraju ličkog Vučipolja.
“Meni je jako drago što sam tu i što imam svoju biblioteku i da me nitko ne ometa. Zapravo živim život čovjeka iz samostana, manastira koji ima svoju ćeliju. I kojega zanima samo područje etike i logike, mene područje fizike ne zanima”, kazao je Jakšić za RTL televiziju.
Kaže kako još uvijek ima snage za dovesti 20 metara drva u tačkama:
“A pitanje je za koju godinu da padnem tu, ima li me netko dignuti da se ne smrznem”, pita se umirovljenik.
Tijekom života živio je u raznim gradovima, od Zagreba do Daruvara. Prisjeća se jednog perioda kada je imao tisuću ovaca. Danas živi od malene mirovine.
“Ovdje ne može živjeti čovjek koji tu nije rođen. Ovdje prije zime treba nabaviti brašno za cijelu zimu, šećer, sol, kavu, ulje i ne znam šta. To su ljudi uvijek računali na 100 dana”, mudro će umirovljenik.
Još dva obližnja sela imaju po jednog stanovnika
Obližnja sela Dabašnica i Tiškovac Lički imaju po jednog stanovnika. Novinari zbog razrovane ceste pune leda nisu ni uspjeli doći u Dabašnicu. U Tiškovcu Ličkom su pak pronašli jedinu stanovnicu, 76-godišnju Maru Grubor:
“Ja živim sama kako mi je muž umro, ima četiri, peta godina. Dobro je. U svojoj sam kući i lijepo mi je. Navikla sam i sama. Djeca mi dolaze po čitavo ljeto, unučad”, kazala je.
Jednom mjesečno s Crvenim križem, jer nema druge opcije, odlazi u trgovinu, a tada podiže i cijelu mirovinu. Kako nema signala za mobitel, s bratovom obitelji komunicira s voki-tokijem!
“Ne bojim se. Navikla sam u svojoj kući. Ja imam kud otići, imam svoju djecu, imam gdje biti. I ja odem. Al najviše volim svojoj kući”, pošteno će Mara.
