Umirovljeni branitelj s 550 eura mirovine: ‘Radim kao zaštitar da bismo mogli preživjeti’
Da ‘obični’ branitelji žive na rubu egzistencije od svojih ratnih mirovina, dokazuje i 58-godišnji Slavonac Velimir Marcijuš, dragovoljac Domovinskog rada, vojnik, pirotehničar i nekadašnji radnik osječkog Vodovoda. Nakon bolesti morao je u invalidsku mirovinu. Danas ima 550 eura, a kako supruga ne radi, morao se zaposliti kao zaštitar na pola radnog vremena da bi preživjeli.
Vojnik Ilustracija | Pexels
Velimir Marcijuš, 58-godišnji umirovljeni branitelj iz Bilja u Baranji, uz mirovinu radi za jednu zaštitarsku tvrtku na pola radnog vremena kao portir čuvar u jednoj tvrtki u Osijeku. Jedan je od više od 27.000 umirovljenika koji rade, o čemu smo više pisali ovdje.
Kao dragovoljac Domovinskog rata, sudjelovao je u vojno-redarstvenim operacijama Maslenica, Bljesak i Oluja. Po završetku rata, radio je kao pirotehničar na razminiranju minskih polja. Hrvatsku vojsku napustio je 1998. godine, nakon čega je devet godina radio u osječkom Vodovodu, sve dok se nije razbolio.
On i supruga živjeli od njegovih 550 eura mirovine
– Išlo je dok me nije ‘srušilo’ 2007. godine. Jedva sam preživio. Jednog dana, tu u Baranji na Biljskoj cesti, tlakovi su mi se izjednačili i pao sam u komu. Srećom, Hitna je stigla na vrijeme, kazali su da je malo falilo da ne umrem, prisjeća se Velimir za N1info.hr.
Od tada mu se zdravstveno stanje dramatično pogoršalo, sve teže je hodao. Bila je to posljedica stresa iz rata, a dijagnosticiran mu je PTSP. Nakon toga poslali su ga u invalidsku mirovinu. S 22 godine radnog staža, civilnog i vojnog, početna mirovina bila mu je 3.000 kuna. Danas prima 550 eura, ali vrijednost onoga što je tada mogao kupiti bila je veća nego što je sada.
– Supruga ne radi jer i ona ima zdravstvenih problema, a djece nemamo. Što možemo s tih 550 eura? Platim režije, platim 150 eura ratu kredita koji imam i što ostane? A treba i jesti, hrana nije jeftina. Moram kupiti posebne lijekove bez kojih ne mogu normalno hodati, a koji koštaju minimalno 50 eura. Dok sve poplaćam, ostane mi 80, najviše 100 eura. To je bakšiš, što s tim mogu cijeli mjesec, pita se umirovljeni Velimir.
Kao zaštitar zaradi oko 300 eura
Prije godinu dana na preporuku je našao posao na pola radnog vremena u zaštitarskoj tvrtki.
– Svjestan svojih nemogućnosti rekoh hajde da barem radim kao zaštitar. Zapravo, više kao portir. Zbog svoga stanja ništa drugo i ne mogu raditi. Ne mogu ići skupljati boce, jer noge me više ne služe. A portirski posao nije težak. Radim to zbog potrebe, da si mogu barem lijekove priuštiti, kaže za n1info.hr.
Radi svaki drugi dan, satnica mu je 3,45 eura i tako zaradi još tristotinjak eura.
– Da je moja mirovina normalna, da s njom supruga i ja možemo normalno živjeti, nikada ne bih radio ovo što radim, priznaje.
A osim da ima za prijeko potrebne lijekove, Velimir radi da može održavati i automobil star dvadesetak godina.
– Pješice ne mogu nikamo. Za taksi novca nemam i osuđen sam na taj automobil. To mi je prioritet samo takav, objašnjava.
Umirovljenici s 200 eura mirovine rade i muče se
Kaže da u zaštitarskoj tvrtki za koju radi ima još zaposlenih umirovljenika poput njega.
– Znam ljude od 70 i više godina. Imaju penziju manju nego ja, oko 400 eura. Neki i 200 eura. Rade, muče se. Troškovi života jako su porasli otkako je uveden euro pa nama umirovljenicima predstoji borba. Ima nas na svim radnim frontovima, ističe za n1info.hr.
Iako je rat ‘odradio’ od samog početka do kraja, ne uživa ikakve koristi od toga.
– Notorne su laži da mi umirovljeni branitelji imamo dobre mirovine. Da sam 20-postotni hrvatski ratni vojni invalid (HRVI) mirovina bi mi bila oko 1.000 eura. Ovo što mi branitelji imamo su socijalne pomoći, a ne mirovine. Strašno! Podbacili smo kao država, jako, zaključuje Velimir Marcijuš.
