Frizerka Ana Odvorčić iz Zagreba u mirovini je već deset godina. Međutim, to je vrijeme odlučila posvetiti humanitarnim radu. Ljudima pomaže vještinom koju najbolje zna, šišanjem. Posljednje desetljeće nesebično u ruke uzima škare i kosu beskućnika kako bi im besplatno omogućila uredne frizure koje si sami ne mogu priuštiti.
Kada umirovljena frizerka Ana Odvorčić sa škarama, češljem i mašinom dođe u prostorije Hrvatske mreže za beskućnike u Zagrebu, svi joj se posebno vesele. Već deset godina volonterski šiša osobe koje nemaju krov nad glavom, novca za hranu, a kamo li za šišanje. Tako nesebično čini otkako je u mirovini već deset godina. Uz radni pribor ima nešto još važnije – dobru volju.
“Počela sam ih šišati kako bih ih uredila. Nemaju 10, 20, 30 kuna da otiđu k frizeru, a ja mogu dati dio sebe za njihove frizure… To su moje ruke, moje vrijeme koje dajem i nije mi žao. I oni koji nemaju, žele biti lijepi, uredni. Treba pomoći” – kaže Ana Odvorčić za Dnevnik Nove TV.
Beskućnicima je neugodno, poniženi su i bez dostojanstva življenja. Ova gesta uvelike im pomaže da se osjećaju kao ljudi. Među njima je i gospodin Branko, beskućnik već 24 godine. Noć prije šišanja proveo je u kućici u parku, predviđenoj za doček Nove godine. Za hranu se snalazi kako može. Netko je tako na vratima pučke kuhinje Caritasa ostavio kutiju od cipela punu kolača pa, kako kaže, zahvaljujući tomu ima tri dana što jesti. Jede samo kolače.
Na komentare njezine okoline koji osuđuju to što radi, govoreći da su beskućnici jadnici, umirovljenica Ana poručuje: “Jadni su oni ljudi koji ne prihvaćaju osobu kao osobu.” Prilikom šišanja oni joj se otvaraju sa svojim životnim pričama.
Slavko Mađor iz Hrvatske mreže za beskućnike kaže da bi voljeli kada bi im mogli omogućiti i pranje rublja te stomatologa. Mnogi od njih nemaju ni zdravstveno osiguranje, dođu u bolovima. Poziv je to ujedno i ostalima koji imaju potrebne vještine i mogućnosti da daju svoj doprinos.